Borba mladih, školovanih, nezaposlenih ljudi za svoje mjesto pod bh. suncem je pojedinačna, teška, neravnopravna, tiha, a njene rezultate najčešće vidimo kada je već kasno. Pred ambasadama zapadnoevropskih država, u statističkim podacima o broju izdatih pasoša i boravišnih dozvola, ili kad razgledamo po našim ulicama i sračunamo koliko nas fali.
Tako očigledan primjer bahatosti, sebičnosti i nebrige vlasti, koja je ovo društvo odavno raslojila na budžetske korisnike i one koji nemaju sreću i vezu da to postanu, stigao je ovih dana iz Goražda. Četvorica braće imaju devetero djece i niti jedno od njih, za sve ove godine nade, sabura, apliciranja na konkurse, u gradu koji su i njihovi očevi odbranili, nije uspjelo dobiti posao.
U pitanju su visokoobrazovani mladi ljudi, puni znanja i željni da ga pokažu u gradu u kojem su rođeni. Kadrovi, mladi stručnjaci za sigurnost, finansije, sociologiju, engleski jezik, komunikacije, ne mogu čekati da se u sistemu zapošljavanja rodbine i podobnih i njima ukaže prilika, pa je petero napustilo Goražde.
Ako posla ne bude, za njima će i ostali i njihove porodice.
