U intervjuu za „Dnevni avaz“, lider HDZ-a Dragan Čović se ponovo usprotivio ideji o građanski uređenoj BiH, rekavši da je to „lijepo upakovani spin“ koji bi u praksi značio dominaciju većinskog naroda. Brojni su argumenti zašto je, u odnosu na građansku državu, konsocijalizam koji Čović zagovara dugoročno daleko gore rješenje.
On, postavljajući u centar političkog predstavljanja etničku grupu, a ne građanina, dovodi do toga da političari nastupaju primarno kao zaštitnici naroda, što generira međuetničke sukobe i političku dezintegraciju; on okrnjuje demokratiju jer, realizirajući političko predstavljanje kroz etničke kvote, onemogućava da glas svakog građanina vrijedi podjednako; i on, zahvaljujući suverenoj kontroli nad hrvatskim pozicijama, i samom Čovićevom HDZ-u, omogućava da ima daleko veću vlast u odnosu na realan procent glasova.
No, Čović, nažalost, i ne griješi mnogo kada tvrdi da pojedincima građanska država služi samo kao plašt iza kojeg se krije stvarni cilj uspostave dominacije jednog naroda. Ili, da budemo konkretniji - koji nebošnjak može povjerovati da, nakon što u svojoj deklaraciji građansku državu navede kao cilj, SDA ima iskrene namjere prema drugim narodima, uzimajući u obzir da uporedo s tim Bakir Izetbegović svoje političke protivnike nastoji diskreditirati kao „sumnjive elemente“ aludiranjem na njihovu nacionalnost?
Ko može vjerovati u iskrene namjere dijela bošnjačke elite da se u BiH uspostavi istinska građanska ravnopravnost, kada ona posljednjih 30 godina čini sve da Bošnjake identitarno, kulturološki, pa i fizički, što više odvoji od druga dva naroda?
Svi oni koji zagovaraju građansku državu, ukoliko žele zvučati iskreno, moraju početi insistirati na vrijednostima koje ujedinjuju sve građane BiH. Insistirati više na tome da smo Bosanci i Hercegovci, a manje cementirati vlastitu etničku posebnost. Nažalost, mnogi bošnjački lideri, umjesto toga, radije igraju na sigurnu kartu međunacionalnog nepovjerenja i političkog oportunizma.
