Hajra Ćatić, srebrenička majka, dok traga za posmrtnim ostacima svog sina Nihada, strahuje da u njenoj Srebrenici ponovo ne pobijede negatori genocida.

Bošnjake u Bijeljini i Janji optužuju za terorizam dok ekstremisti razbijaju prozore na Atik džamiji u centru grada. Djeca bošnjačkih povratnika u Liplje kod Zvornika ne mogu u školama izučavati bosanski jezik...

Sve ovo se događa pred očima domaće i međunarodne javnosti i nije prvi put. Bošnjaci u bh. entitetu RS su građani trećeg reda, a kako se približavaju lokalni ili opći izbori, prosrpske stranke ekstremističkim stavovima mobiliziraju svoje glasače.

Dopredsjednik tog entiteta Ramiz Salkić pozvao je međunarodnu zajednicu da spriječi sistemsku diskriminaciju Bošnjaka.

No, sudeći prema odnosu međunarodne zajednice, ne možemo vjerovati da će Bošnjacima u bh. entitetu RS svanuti. Naprotiv, politika verificirana odlukom Skupštine srpskog naroda od 12. maja 1992. godine u Banjoj Luci realizira se drugim metodama.

Svakodnevno se otežava život Bošnjacima, koji se 25 godina poslije agresije nazivaju povratnicima, a ne građanima koji su svoji na svome. Otimačina bošnjačke imovine nikad nije prestala, kao ni zveckanje oružjem onih koji su učestvovali u zločinima, etničkom čišćenju i genocidu.

I kako se bude približavao datum lokalnih izbora, Bošnjacima u RS neće biti ništa lakše. Stići će deklarativne poruke podrške, ali bez značajnijih promjena nabolje njihovog društvenog statusa.