Pripravnost, upozorenje, uzbuna epizode su sve popularnije serije “Zagađenje zraka”, koju Sarajlije svake zime gledaju, najčešće uz pjesmu Josipe Lisac “Magla”. 

Dobar bi to skeč bio, ali je takav scenarij za Sarajlije stvarnost. Čim počne sezona loženja, građani glavnog grada guše se u smogu i primorani su tražiti spas na planinama.

Nije ovo problem od jučer, ali vlasti godinama zatvaraju oči pred njim. Gradnja brze ceste od Baščaršije do Ilidže, stimuliranje građana na korištenje plina i sprečavanje neplanske gradnje, rješenja su ovog problema, koji su odavno predložili stručnjaci za kvalitet zraka.

No, koga je u ovoj zemlji briga za glas struke, koja upozorava da se moramo ozbiljno pozabaviti zagađenjem zraka, jer je Sarajevo zimi kao u loncu u kojem kuha. Čim se razvedri, na smog se, međutim, zaboravi, čini se da je zdravlje kod nas najjeftinije.

Od privremenih mjera proteklih godina, poput uvođenja pravila par-nepar u saobraćaju, nismo vidjeli mnogo koristi.

Kroz maglu, međutim, isplivaju i brojni drugi problemi. Životni standard je takav da su mnogi prinuđeni ložiti nekvalitetan ugalj. Najviše bi se reda moglo uvesti u oblasti gradnje, ali tu je na sceni potpuni haos. Gradi se i pravi kako gdje ko stigne, bez osvrtanja na opći interes. I protesti građana u takvim slučajevima nisu pili vode, zgrade su ostale tamo gdje su i napravljene, a stanovnici su se umorili od borbe s vjetrenjačama.

Kako sada stvari stoje, Sarajevo će još dugo biti u samom vrhu neslavne liste najzagađenijih gradova svijeta. Stanje nije bolje ni u drugim gradovima, posebno u Zenici.

Opravdanja da su potrebna velika sredstva za strateško rješavanje ovog problema, stručnjaci za kvalitet zraka pobijaju podacima da se više novca potroši na liječenje bolesti uzrokovanih tim zagađenjem.

Što bi rekli stari ljudi, ne znamo sebi. Kad nas poklopi zagađenje, ne preostaje nam ništa drugo nego gledati u nebo te čekati kišu i vjetar da to rastjeraju. Do kada?