I tako se Čelik spasio... Stigao je turski investitor, „saznao“ da je klub dužan i ekspresno izmirio više desetina hiljada KM duga. I izvinio se čovjek, pa bi mu trebalo biti sve oprošteno. Krivca za blamažu koju su doživjeli navijači i igrači Čelika, Zenica, a i cijeli bh. fudbal, opet nema.

Evo, kličemo svi Ajdinu Ogunu (Aydin), spasiocu, čiji je turski saradnik, koji je inače zadužen za raspodjelu njegovog novca, a valjda i da ga obavijesti da su pristigli dugovi, trenutno na liječenju zbog problema sa slijepim crijevom.

Nije samo crijevo slijepo u cijeloj ovoj priči. Svi smo izgleda slijepi, pa ne vidimo gdje je zaista ovaj naš fudbal i, što je još gore, u kojem smjeru ide.

Naši „veliki“ klubovi hvale se saradnjom s vijetnamskim fudbalskim akademijama, drugi su sretni jer su im otpisali 130 hiljada KM kamata (s preostalim milionima će lako), a ima i onih koji će plaćati troškove postupka Nogometnom savezu BiH zbog sulude tužbe Međunarodnom arbitražnom sudu (CAS).

Istina je, nema para, slabo smo marketinško tržište, ali mora se insistirati na činjenici da klubove zaista vode nestručni ljudi. To je osnova svega. Podatak da jedan od klubova koji spada u red najpopularnijih u BiH godišnje od marketinga zaradi 50-60 hiljada KM, govori koliko zaista vrijede stručnjaci u klubovima.

Dok je tako, trebat ćemo još ulagača. Teško da će tu stići pravi investitori, pa nam ne ostaje ništa drugo nego da prosimo od ovih koji se tako nazivaju.