Bosna i Hercegovina definitivno je planetarni rasadnik poznavatelja opće prakse, posebno kada se radi o stvarima koje se definitivno ničim ne mogu dokazati. Špekulativne metode ovdje su najdominantnije.

Šta je bilo dosad, potpuno je nebitno kada nam zatreba da ispadnemo mudri. Ništa nije bitno ni sveto kao naša pamet, a posebno je taj poriv izražen nakon bilo koje pojedinačne utakmice – fudbalske reprezentacije.

Jednom je „Zmajeve“ vodio Safet Sušić i sa njim smo dosegli čak do Svjetskog prvenstva. Naravno, u tradicionalnom poimanju ovdašnjeg prosječnog građanina sa svakim bi selektorom to napravili, jer pobogu pogledajte samo kakvu smo ekipu imali. Nema da mu se oda priznanje, poštovanje, kakav on.

Pa je onda došlo Svjetsko prvenstvo i tamo smo ispali u prvom krugu. Da nam nije sudija poništio regularan gol protiv Nigerije, prošli bi glat u drugi. Kako to znamo? Pa savladali Iran! Da li bi ga zaista pobijedili da smo bili pod pritiskom pitanje je, ali ne za nas pametne.

Onda je prošlo neko vrijeme, za selektora došao Robert Prosinečki, pa smo briljirali u Ligi nacija, ali se strovalili u kvalifikacijama. Za samo godinu Robi je prevalio put od legende do fićfirića jer smo mi to tako zaključili – sve do preksinoć kad smo demolirali Finsku.

I šta se sada dešava?

Majstori špekulacija lakonski su zaključili da je to zato što nije bilo Edina Džeke. Našli virtuozi neki razlog i zaključili. Šta je bezbroj dobrih partija Džeke u odnosu na jednu dobru bez njega. Drugi razlog zašto smo dobili je zato što se drugi Edin, Višća, rano povrijedio, a opće je poznato da smo bolji s Hajrovićem. Nema veze što je Višća briljirao u 90 posto utakmica u kojima je igrao, što je ruglu izvrtao Belgijance na Grbavici... To što se povrijedio, e to je bilo ključno...

Ne, ne, mi znamo šta je za nas dobro, posebno u fudbalu. Samo je bitno da se potrefi, pa da naša pamet izađe na vidjelo.