Godinama se u Republici Srpskoj đacima onemogućava izučavanje bosanskoga jezika čime se krši i ustav tog bh. entiteta. Ista priča prije početka svake školske godine.  

I sve, opet, ostaje samo na vapajima povratnika koji s pravom smatraju da su prepušteni sami sebi u borbi za svoja prava.

Pobunili su se jučer i zbog uvođenja „Svetosavske nagrade“ što predstavlja, kažu, dodatnu „pravoslavizaciju obrazovnog procesa“, ali uzalud.

Domaća vlast, ali i stranci ostaju nijemi na aparthejd i diskriminaciju.

Na kraju opet najviše ispaštaju đaci.

Ali, tu nije kraj. Na brojne manjkavosti obrazovnog sistema na teritoriji cijele BiH ukazivali su i rijetki univerzitetski profesori u svojim radovima u kojima su dokazali kako se školski programi prilagođavaju određenim etnicitetima na način da se, na primjer, favoriziraju „naši“ pisci.

Od malih nogu kroz obrazovni sistem stvara se odbojnost prema drugom i drugačijem. Iz neznanja, pravi se atmosfera straha od „drugog“.

Jasno je da iza svega stoji politika podjela, zavadi pa vladaj. Što manje znamo lakše je nama vladati. Što se više drugog bojimo, podložniji smo manipulacijama.

Toga smo, nažalost, često nesvjesni. Dok ne bude prekasno. Baš kao i onaj lik iz priče Marka Vešovića, kojeg su zaustavili na barikadama u Sarajevu početkom agresije dok je išao kupiti hranu za dijete.

Odmjerio ih je taj čovjek „od čarape na glavi do čarape na nozi“, opsovao im njihovu „skrivenu kameru“ i produžio.