Posvađane u interesnom nacionalizmu, neodgovorne, bahate i beznadežno korumpirane, bosanskohercegovačke vladajuće elite odavno su prekucale prihvatljive norme ponašanja. Umjesto da se napokon posvete rješavanju osnovnih egzistencijalnih pitanja običnih ljudi, da nešto korisno naprave, nacionalistički jastrebovi uporno truju okolinu beskorisnim svađama i kočijaškim uvredama.
U međuvremenu, ovdašnje društvo nezaustavljivo propada i dramatično nazaduje. Bosna i Hercegovina je, kako znamo, teritorija s najmanje centimetara izgrađenih autoputeva po glavi stanovnika u Evropi. Fenjeraši smo u stranim investicijama te ekonomskim poslovima, općenito.
Nažalost, dominatne nacional-politike uspjele su stvoriti stotine hiljada depresivnih glasača, kojima je više od života stalo do srednjovjekovnog pripadanja plemenu. Usputno obožavanje takozvanih lidera pri tome predstavlja tek najljigaviju manifestaciju nametnute zatucanosti.
Kada vlastite sudbine dobrovoljno prepuste u tuđe ruke, ljudskim su bićima suvišna pitanja zabranjena. Jer, neizlječivo zatrovani mržnjom, pouzdano nisu zainteresirani kvalitetom života koliko kvantitetom uvreda ispaljenih prema zamišljenom neprijatelju.
Teško je, kažem, izdržati konstantni višedecenijski pritisak, posvetiti se nečemu vrijednom pažnje i ostati priseban u atmosferi opterećenoj kolektivnom psihozom. Zato se vještački održava stanje nepodnošljive lakoće postojanja. Neuvažavanja drugačijeg, neprihvatanja susjeda, izbjegavanja komšija.
Dok se raja besmisleno glođe, besprijekorno sarađuju nacionalne vođe. Sastanu se pa se principijelno rastanu, sklapaju deklarativne sporazume za nove velike nesporazume. I tako beskonačno vladaju. Punih stomaka i bankovnih računa.
Nešto kontam, pljačka li im materina, barem su mogli napraviti čestit autoput. Da lakše razgulimo iz zemlje krvi i meda.
