Kladio bih se u brdo karamela da će avgust proći bez odluke Predsjedništva Bosne i Hercegovine o mandataru Državne vlade. U tom slučaju i potpisanom (ne)sporazumu između Bakira Izetbegovića, Milorada Dodika i Dragana Čovića zvanično istječe rok trajanja. Događaji se, kako vidimo, uopće ne odvijaju u skladu s ambicioznim željama evropskih posrednika, koji po svaku cijenu nastoje pomiriti posvađane političke aktere. 

Ukoliko ozbiljno planira zasjesti u fotelju predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, Zoran Tegeltija očigledno mora prihvatiti godišnji izvještaj za NATO. Na to su ga nedavno upozorili Željko Komšić i Šefik Džaferović. Kvaka je, međutim, u tome što treći hairlija iz Titove 16 trenutno ne namjerava kapitulirati. 

Ne izdaju se problematičnom Dodiku ruski interesi na Balkanu i ne otvaraju vrata bh. članstvu u Sjevernoatlantskom vojnom savezu. Promijeni li uskoro mišljenje, poznati trgovac interesima iz Laktaša vlastitu će neprincipijelnost adekvatno naplatiti. Naprimjer, skidanjem s američke crne liste. Poznavajući Dodika, nemoralna trampa prilično je izvjesna.

Ljeto tradicionalno ne godi političarima. Nekako se ulijene, oklembese, mentalno odlutaju... U kolovozu je kolektivna letargija najizraženija. Stoga se i iznuđene obaveze tokom vrelih dana svode na čisto protokolarne. To je ono doba godine kada susreti s dokonim ambasadorima akreditiranim u Sarajevu predstavljaju vrhunac diplomatsko-državničkih aktivnosti.

Pošteno govoreći, (t)ko još na plus trideset i kusur (Nives) Celzijusa razmišlja o novoj vlasti pored živih reformatora iz postojećeg sastava? Šta to, molićulijepo, fali Denisu Zvidiću, nedostaje Vjekoslavu Bevandi, a poglavito Draganu Mektiću? Kad su ga već državi zavukli do balčaka, neka ih na zauzetim pozicijama barem do oktobra. Svakako više ništa ne mogu pokvariti.