Brzopletost na jeziku, takozvani kratak fitilj, velika je ljudska ma(ha)na. Priznajem, nije se jednom desilo da me zakucaju vlastite ishitrene reakcije, gluposti nepotrebno izvaljene u afektu, zbog kojih rođenu džigaru pojedoh. Pokajničko izvinjenje tek djelimično ublažava nastale posljedice, ali jednom rasuto perje nemoguće je sakupiti, ponovo u jastuk vratiti.
Naravno da stvari potpuno drugačije stoje sa planiranim, kontinuiranim, ideološki zatrovanim širenjem mržnje prema ljudskom rodu. O tome je ovih dana govorio i papa Franjo. Za razliku od balkanskih političara, poglavar Rimokatoličke crkve nikad ne prosipa naknadnu pamet, ne demantira, ne prepravlja objavljene medijske poruke. Hoću reći, vrlo dobro zna šta priča i kome se obraća.
Nedavno je, tako, upozorio novinare na ukorijenjenu nepravdu koju proizvode islamofobi raznih kalibara. “Mislim da nije pošteno poistovijetiti islam s nasiljem. To nije pošteno i nije istina. U svim religijama uvijek postoje male fundamentalističke grupe. I mi, katolici, ih imamo.
Svakog dana, kad pogledam novine, vidim nasilje, neko ubije djevojku, neko svoju svekrvu. To su počinili kršteni katolici. Ako govorim o islamističkom nasilju, moram govoriti o katoličkom nasilju. Nisu svi muslimani nasilni”, zaključio je Papa.
Kamo, dakle, puste sreće da su prije divljačkog pohoda na imovinu Bošnjaka u Gornjem Vakufu nacionalistički kreteni (po)slušali Papina upozorenja i razumjeli dobronamjerne molitve. Ušato U u Uskoplju, nacistički kukasti križevi, uvredljivi grafiti na automobilima i domovima gornjovakufskih muslimana, civilizacijski su odron. Nažalost, nije prvi put da se zločinački sprejem prizivaju “nove Srebrenice”, da se nekažnjeno progone i maltretiraju nedužni ljudi.
Iživljavanje nad nezaštićenima dominantna je odlika šovinističkih hulja. Da ne bi pala mrtva glava, zadnji je kucnuo čas za sistem(at)ski obračun sa zlom. Poslije će biti kasno. Jer, ni strpljenje napadnutih nije orlova vijeka.
