Sindikati najavljuju da nas ovog i narednog mjeseca očekuje naglo povećanje cijene potrošačke korpe.
Tako ćemo kraj godišnjih odmora i jesen dočekati još siromašniji, ako je to ikako moguće. Istraživanja svjetskih organizacija govore da više od pola miliona Bosanaca i Hercegovaca živi ispod relativne granice siromaštva. Taj relativitet jeste i majka svih zabluda u kojoj živimo.
Tako, eto, zahvaljujući državnim revizorima saznajemo da su u Vijeću ministara BiH u prošlom sazivu (i u ovom tehničkom isti su na funkcijama) na putovanja potrošili više od 280.000 KM. Tamo radni ručak, pa onda radna večera, pa radni sastanak, pa paradni izlazak. Sve to kako bi tapkali u mjestu i po konferencijama, forumima i sastancima pričali uvijek iste priče. A od priče, znamo od davnina, još niko nije vidio nekog velikog napretka.
Trošili su bez reda i smisla mnogi koji su naslonjeni na državnu kasu. Tu, za divno čudo, nikad i nikome nije manjkalo. Manjka samo kad zatreba za povećanje plaća, mirovina, kad treba poslati neko dijete na liječenje, kupiti zalihe u javnim kuhinjama, pomoći odlazak sjajne djece koja bi predstavljala svoj talent u svijetu.Nakon plina, koji poskupljuje za čak 30 posto, stručnjaci su predvidjeli da će efektom domina i cijene brojnih životnih namirnica početi rasti. Nikad skuplje voće i povrće, meso, higijenske potrepštine. Sve to, kad se podvuče crta na kraju mjeseca, iznosi četiri puta više nego što je prosječna plaća. S prosječnim mirovinama nije pristojno ni praviti poređenja.
Čemu onda čuđenje što se trbuhom za kruhom u kolonama odlazi iz zemlje? Čemu iznenađenja što s pesimizmom gledamo na budućnost? Čemu nepovjerenje i razočarenje?
Vlastima (ma ko one bile i ma kad se formiraju) za početak treba biti jasno da stabilnost i mir garantiraju puni stomaci, a ne prazna priča.