Neki dan iz Brisela, a jučer iz Vašingtona, stigle su loše vijesti, koje nam iznova potvrđuju ono što znamo - naša ekonomija je spora, troma, komplicirana, najmanje privlačna investitorima, zarobljena u okove političkih nesporazuma, nespremnosti na promjene.
U regionu, a i šire, pozicionirani smo na dnu ljestvice, a Svjetska banka u ovogodišnjem izvještaju kratko definira – BiH ima najmanje privlačno okruženje. U prijevodu, teško da ćemo ikoga (ovakvi kakvi smo) natjerati da uloži ma i minimum. Nemamo vlasti, političari se prepiru, za jedan papir potrebni su mjeseci strpljenja, gomile novca, učinili smo sitne korake da bismo olakšali priliv novca u zemlju.
Nove investicije znače nova radna mjesta. A nova radna mjesta otvaraju nadu da bi pred ambasadama bilo manje zainteresiranih za odlazak.
Zemlje okruženja, Srbija, Hrvatska, pa i Crna Gora, koja ima tek 630.000 stanovnika, bilježe duplo veća ulaganja nego mi. Tamo se investicije mjere u milijardama. Naše su u stotinama miliona. U ovoj godini ni pola milijarde, a posljednji put smo milijardu privukli prije velike ekonomske krize. Bilo je to davne 2008. godine.
Iz Stejt departmenta stiže dijagnoza – korupcija, kompliciran pravni i regulatorni okvir, vladine strukture, netransparentne poslovne procedure, nedovoljna zaštita prava na imovinu i slab pravosudni sistem, uteg su zbog kojeg ne možemo naprijed. U ovom momentu treba reći i da vlast na državnom (i federalnom) nivou čekamo već deveti mjesec.
Naši susjedi i zemlje regiona, s druge strane, imaju razloga da se hvale i raduju. Ni kod njih stanje nije idealno. Svaka od njih ima svojih (nadaleko poznatih) problema. Ali su odavno shvatili da je zajednički prije ličnih interesa te da se mir i stabilnost u zemlji mogu očuvati prilivom izvana. Nije neka pamet, ali začudo, kod nas nikako da uđe u glavu.
