Kuća u kojoj je Muhamed Filipović rođen, nalazila se u banjalučkoj mahali Stupnica i, kako je rečeno, u ulici Muftije Džabića, nekada veoma uglednog predvodnika borbe muslimana za vjersku i prosvjetnu emancipaciju protiv austrougarske vlasti.

Zgrada u kojoj je rođen, bila je na dva boja, kako se to nekad govorilo, dobre građe i prostrana, sa svim nužnim dodatnim zgradama i onim što se nekad smatralo uvjetom za udoban život.

Kuća je bila postavljena nekako na sredini te duge centralne ulice mahale Stupnica, blizu glavnog raskršća, na kojem su se susretale tadašnje ulice Muftije Džabića, koja je bila dio centralne komunikacije što se pružala desnom obalom Vrbasa, počevši od Gornjeg Šehera prema Rebrovcu, Vrbanji, Čelincu i dalje prema Kotor-Varoši, i ulice Zmaja od Bosne, koja je od grada preko rijeke vodila kroz tzv. Malu Čaršiju ka ulici u kojoj se nalazila kuća Muhamedovog rođenja i dalje prema mahali Potok.

Djeca su koprivama žarila jedni druge po nogama

Ulica Muftije Džabića bila je centralna aleja dijela grada i okosnica mahale, iz koje se odvajala ulica Potok, koja je od glavne ulice vodila ka lokalitetu Tekija, od kojeg je potok Đurđevac tekao prema Vrbasu, u koji se ulijevao naspram nekadašnjeg glavnog ulaza u tvrđavu Kastel, presijecajući cijelu desnu stranu naselja uz rijeku Vrbas na dva dijela.

Turbe na mjestu Tekija bilo je izgrađeno na omanjoj ledini, prislonjenoj uz brdo zvano Orlovac, iznad kojeg je ležala kamena gromada, nazvana Orlovačka stijena. Ovo mjesto bilo je dobro poznato svim stanovnicima grada, a posebno njegovog dijela na desnoj obali Vrbasa, jer su se na njemu žene iz cijele mahale, a i iz drugih dijelova grada, okupljale svakog 6. maja, na Jurjevo ili Đurđevdan, kako bi vrbovim prućem i koprivom provele rituale očišćenja, uobičajene za taj dan.

Djeca su tog dana koprivama žarila jedni druge po nogama, a od tog su stradale osobito djevojčice koje nisu nosile pantalone ili tada uobičajene dimije. Glavna atrakcija tog okupljanja žena bilo je takmičenje među mahalskim domaćicama koja će od njih najranije ispeći i donijeti do Tekije pogaču, koja se tada dijelila prisutnima.

Mahala Stupnica ime je, najvjerovatnije, dobila po brojnim stupama, koje su nekada bile izgrađene uz potok Đurđevac i druge potoke koji su s brda Starčevica tekli ka Vrbasu, a od kojih su u vrijeme Muhamedovog rođenja preostala još samo dva – Đurđevac i Podgajski potok.

Ta dva potoka bila su, ujedno, južna i sjeverna granica mahale, jer se od Đurđevca u pravcu Rebrovca i dalje na putu prema Vrbanji, Čelincu, Kotor-Varoši i Tesliću nalazila mahala zvana Kulmahala, dok se od Podgaja prema Gornjem Šeheru nalazila mahala zvana Sitari, koja je bila granična mahala između Gornjeg i Donjeg Šehera, tj. između nekadašnjeg Gornjeg i Donjeg Grada.

Šta je kuriozitet Stupnice

Neki od potoka su nestali, vjerovatno u vrijeme kad je nova austrougarska vlast gradila gradsku kanalizaciju i sistem podzemnih odvodnih kanala za provođenje voda, koje su, osobito u kišnim periodima, dolazile s obližnjih brda i izvorišta.

Tada su svi ti vodotoci, izuzev Đurđevačkog i Podgajskog potoka, bili svedeni u kanalizacione cijevi, koje su njihovu vodu i otpadne vode, primljene u naseljima, vodile ka Vrbasu, u koji su se ulijevali na prostoru niže gradskog mosta kod nekadašnje poznate Žabine kafane i iza nje, na mjestu s kojeg se preko srušenog drvenog mosta direktno ulazilo u grad idući iz pravca Kotor-Varoši, i to direktno u gradsku tvrđavu zvanu Kastel.

Na tim vodotokovima ili potocima i jalijama bile su nekad izgrađene stupe, u kojima su ljudi namakali biljce, deke i druge pustene i tkane vunene proizvode kako bi ih isprali i omekšali, što je nekad bio uobičajen tehnološki postupak za dobijanje što mekših, toplijih i kvalitetnijih vrsta svih vunenih pokrivača. Kuriozitet mahale Stupnica sastojao se u tome da je ona od brda Starčevica do toka Vrbasa bila jasno razgraničena u odnosu na susjedne mahale imena Kulmahala i Sitari.

Stupnica je bila najveća mahala u Banjoj Luci, pružala se kojih dva kilometra uzduž toka rijeke Vrbas i obuhvatala je cijeli kompleks prostora, zgrada i zemljišta između ta dva potoka, a unutar nje nije bilo paralelnih ulica nego su se s obje strane glavne nalazile pristupne ulice, uličice, staze i jalije, koje su vodile prema kućama, baštama i imanjima njenih stanovnika tako da su joj istočna i zapadna granica bile rijeka Vrbas na istočnoj i brdo zvano Starčevica na zapadnoj, a dva navedena potoka na južnoj i sjevernoj strani.

Koloplet sporednih ulica, jalija i puteljaka

Mahala je bila puna lijepo uređenih kuća i dobro obrađivanih bašta, livada i voćnjaka, a unutar mahale i kao njen dio nalazio se koloplet sporednih manjih ulica, jalija i puteljaka koji su vodili do kuća i imanja stanovnika tog velikog područja. Svi su ti puteljci na jednoj strani izlazili na obalu Vrbasa, a na drugoj na lokalitete zvane Rebrovac, Ćeremethana, Bare, Ciganluk, Švabin šljivik, Todina strana, Begova ravan, Hasina strana, Hadžidedića i Vehabovića hise, Orlovačka pećina, Velika strana, Crvena zemlja i sl.

U mahali Stupnica jedina prava ulica koja je građena po modelu banjalučkih gradskih ulica, a to znači kao aleja s dvostrukim zasadima lipa, kestena i platana duž obje strane kolovoza, bila je ulica Muftije Džabića, a upravo u njenom centralnom dijelu nalazila se kuća u kojoj je rođen spomenuti dječak po imenu Muhamed. Mahala Stupnica bila je karakteristična i po tome što su u njoj bile izgrađene dvije džamije.

Na ulazu u mahalu, idući od Male Čaršije, nalazila se Gazanferpašina džamija, a na kraju, u blizini naselja Ćorkovac i Podgaj, nalazila se Stupnička džamija. Inače su džamije po pravilu građene tako da je svaka mahala imala po jednu, ali je mahala Stupnica u tom pogledu odstupala od pravila.