Navršilo se devet godina od terorističkog napada na Policijsku stanicu u Bugojnu. Tarik Ljubuškić nedužna je žrtva suludog zločinca Harisa Čauševića Oksa. Pripadnika vehabijskog pokreta Sud Bosne i Hercegovine pravomoćno je osudio na 35 godina robije zbog aktiviranja eksplozivne naprave koja je teško povrijedila još pet osoba. Oksova zadnja pošta je KP dom Zenica.
Dok se mi bavimo nedjelima domaćih zlikovaca, namjestilo se i da bivši reisu-l-ulema, Mustafa Cerić, dakle, primitivno nasrne na jednog od najagilnijih bh. intelektualaca Esada Durakovića. Iako incidentnom Ceriću najčešće nije potreban konkretan povod za verbalno granatiranje neistomišljenika, Durakovića je ovoga puta izvrijeđa(l)o zbog utemeljene konstatacije gdje se arhiviranom vjerskom poglavaru isporučuje višedecenijska podrška vehabijskim poslovima u BiH. Svoj bijes, poslužimo se naslovom romana velikog Derviša Sušića, „Hodža Strah“ iskalio je na uobičajeno đilkoški način.
Jasno je kako povremeno fejzbučenje Ceriću dobro dođe za skretanje pažnje javnosti na opravdano zapostavljenog vlastitog sebe. O tome su, uostalom, već dovoljno kazali i značajniji autoriteti od potpisnika ovih redova. Neće, međutim, izdobriti ukoliko recentna ofanziva „lika opasnih namjera“ po ustaljenoj praksi prođe ispod radara bosanskohercegovačke intelektualne scene. Jer brutalni napad na Durakovića definitivno je prelazak crvene linije. I najava strovaljivanja kompletnog bh. društva, a posebno bošnjačkog naroda, u najcrnji radikalizam isilovskog tipa. Da se ne lažemo, idealan je to scenario za dunjalučke neprijatelje ove zemlje. Zato, odvadi malo, emeritus efendija! Ponekad je pametnije poklopiti se ušima.