U Banjoj Luci, neki dan, okupila se ekipa srpskih političara, sve go nacionalista, na velikom saboru SNSD-a. Bio je to vrlo jasan prikaz svog jada i bijede trenutne srpske političke misli.

Ne ukaza se tu, ni nalik, neki nasljednik misli Dimitrija Tucovića, ili djela Zorana Đinđića. Sve uprošteni mozgovi, osviješteni srpskom nacionalnom idejom. I ništa drugo. Srbija i samo Srbija.

Prvak svih pretjerivanja

Zvijezda večeri, ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić, energičnim tonom se obratio saboru: "Republika Srpska je glavni interes Srbije i srpskog naroda. Imamo mi u mitologiji i drugih glavnih mjesta za srpstvo, ali to je istorija, a Republika Srpska je budućnost. BiH nije i nikad neće biti muslimanska, kako to hoće Bošnjaci. Da sad ne pretjerujem, počinjem da ličim na Mileta Dodika."

Dakle, negdje i on osjeća da pretjeruje pa ne želi da liči na Bosanca Mileta, a Mile je, eto i po Dačićevom priznanju, prvak svih pretjerivanja. Naročito nacionalističkih. Ali to nije razlog da mu ne pljeskamo i podržavamo ga pa makar govorio gluposti i uvrede poput ove koju izreče ministar, poznatiji kao loš, izrazito netalentovan, ali bestidan, pjevač narodnog melosa.

Na ovu Dačićevu bestidnu glupost, munjevito reaguje Denis Zvizdić, predsjedavajući Vijeća ministara, koje je davno trebalo biti smijenjeno. Zvizdić piše: „BiH je uvijek bila, jeste i ostaće bosanskohercegovačka i multikulturna, i na čitavoj njenoj teritoriji je bilo, jeste i uvijek će biti mjesta za ezane i crkvena zvona, za džamije, crkve, katedrale i sinagoge.”

Crkva i džamija odvojeni od države

Zvizdić je inače tip koji često govori, ali rijetko, možda i nikad, bude ovako tačan.

A šta nam Dačićeva izjava, ustvari, govori? Ništa. Izuzev da je on lično nacionalista. Jer Bosna i Hercegovina da bi bila, kako on kaže, “muslimanska”, prvo bi trebao biti uveden Šerijat.

Koliko god ne poštujem savremenu bošnjačku politiku, o čemu često i pišem, takav zahtjev ipak, moram priznati, im se ne može stavljati na dušu. U Bosni i Hercegovini su, koliko ja znam, bar zvanično, crkva i džamija odvojeni od države, tako da ne vidim kako ona može biti muslimanska, pravoslavna ili katolička?

A ako ćemo pravo, onda je baš ta Republika Srpska koju Dačić toliko voli, neobično jako vezala crkvu i republičke institucije. Zaboravljajući da je entitet višenacionalan, i u praksi i u Ustavu, gradovi imaju slave, novootvorene institucije popovi osvještavaju svetim vodicama, javne škole koje pohađaju djeca svih nacionalnosti nose imena pravoslavnih svetaca, a državni privredni, poljoprivredni, pekarski, hotelijerski i ugostiteljski kompleksi, recimo u istočnoj Hercegovini, su predani Pravoslavnoj crkvi na upravljanje.

Dačić, sasvim je izvjesno, lupa gluposti nastavljajući katastrofalnu srpsku politiku iz devedesetih godina. To je ona ista politika koja je dovela do rušenja 832 džamije i mesdžida. Od toga broja 709 su porušile srpske snage, a 123 hrvatske. Ako srušimo džamije, onda ovo neće biti muslimanska država. Na takvoj je, valjda, misli počivala ta politika koju, čini se, ministar i danas njeguje.

Udruženi u budalaštini

U isto vrijeme, udruženi u budalaštini, braća Hrvati i Bošnjaci su srušili 125 pravoslavnih crkava. Da bi izjednačili rezultat, braća Srbi i Bošnjaci su srušili isti broj, dakle - 125 katoličkih crkava, od kojih su 8 srušili Bošnjaci, a čak 117 Srbi.

Pa ko onda, Dačiću, ovdje ima težnju da napravi vjersku državu? Pjevaču, pokušaj bar jednom biti logičan.

Divni profesor grafike Salim Obralić znao je reći nama studentima: “Kod crteža je najgore njegovanje greške. Uzmi gumicu i obriši.”

Vrijeme je da se neko u srpskoj politici lati gumice. Predugo se njeguje greška memoranduma SANU.