Radoje Petković, ugledni član srpske nacionalne manjine Primorsko-goranske županije u Hrvatskoj, izgubio je bitku za život. Tako nekako započinje vijest objavljena ovih dana. Kao da ga je shrvao neki rak, neka teška boleščina pa je nesretni bolesnik izgubio bitku.
No, uđemo li dublje u vijest, saznat ćemo da je Petkovića, ustvari, usred grada Rijeke, nasmrt prebio osviješteni Hrvat Ilija Glavić. Policija istražuje, a svi mi znamo da je napad bio motivisan nacionalnom netrpeljivošću. Uzgred, Ilija je tražen zbog zločina u Bosni i Hercegovini tokom minulog rata. Očekivano, ustala se i kuka i motika da osudi ovaj događaj.
Svi osuđuju, ipak se dešava, kako?
Isti dan, malo južnije, u mjestu Supetar na otoku Braču, četiri mladića i jedna djevojka srpske nacionalnosti su pretučeni. Trebam li ovdje napominjati šta je bio motiv? Gradonačelnica Supetra se javno i oštro oglasila i rekla kako će ukinuti finansiranje fudbalskih turnira jer su huligani koji su učinili ovo zlodjelo pripadnici navijačke skupine. I opet, ustala se kuka i motika da osudi ovakav napad.
Ne tako davno, na rivi u Splitu, napadnuti su vaterpolisti Zvezde. Kao što se sjećate, ustala se kuka i motika i taj put.
I stalno tako. Desi se neki napad motivisan nacionalnom netrpeljivošću, osude pršte sa svih strana, policija hapsi.
Pa zašto se onda to dešava kada svi osuđuju takve stvari? Kako je to moguće?
Zato što se ne može biti malo fašista, kao što se ne može biti malo trudan.
„Zadnje riječi bit će ZA DOM SPREMNI“
Strašan, poražavajući je podatak da je na proteklim izborima za Evropski parlament u Hrvatskoj najveći broj glasova dobila Ruža Tomašić. Riječ je o autorici narednih stihova:
“Poglavniče! Plemeniti vođo,
Obećanje čvrsto ti dajemo,
Među nama svađe će prestati.
Za slobodu složno umiremo.
Krenut ćemo složno tvojim putem,
Do života tebi ostat vjerni,
A kad život budemo davali,
Zadnje riječi bit će ZA DOM SPREMNI!”
I da nisu fašistički, nacionalistički, ovi stihovi bi i dalje jasno govorili o grandioznom netalentu gospođe Tomašić. Ali autorica nije bila zadovoljna, činilo joj se da stihovi možda nisu dovoljno eksplicitni, pa je povrh svega odlučila da se fotografiše u crnoj ustaškoj uniformi.
Hrvatska spodoba kojoj je narod dao najviše glasova
Evropski parlament, institucija koja baštini najsvjetliju tradiciju antifašizma i ljudskih prava, u narednim godinama ugostit će ovu hrvatsku spodobu kojoj je narod, strašnog li podatka, dao najveći broj glasova.
Pojednostavljeno rečeno, država koja bira ovakve osobe da je predstavljaju, ne može očekivati drugačije ulice od onih koje trenutno ima. A ulice su precizno takve – nije zdravo biti Srbin na njima. Lako se može izgubiti bitka za život.
Džaba dizanje kuke i motike, džaba osuđivanje nacionalističkih događaja, džaba evropske norme, džaba članstvo u EU, džaba sve dok se god društvo, sveukupna društvena svijest, u Hrvatskoj iz korijena ne promijeni.
A kada se to desi, Ruža Tomašić će zbog svojih stihova i voljene uniforme završiti u zatvoru, a ne u Evropskom parlamentu.
A kada će se to desiti, ne nazire se.
