Birvaktile, nazad par generacija, odmah povrh Careve džamije u Bileći, čitav život komšovaše Ahmet i Slavoljub.
Ahmet za života nikada nije izgovorio neku od riječi koje u svom korijenu imaju Rusiju, a da nije dodao i prefiks „nalet ih bilo.“ Ako se noć prije desila utakmica, on bi rekao: „Igrale su Engleska i, nalet ih bilo, Rusija.“ Ako je priča bila o hrani, rekao bi: „Čuo sam da je taj, nalet ga bilo, ruski kavijar strašno skup.“
Za razliku od Ahmeta, njegov komšija, starina Slavoljub, volio je reći: „Draže mi je rusko govno neg' turska baklava.“
Šta su interesi ovdašnjih građana
A tako je i dan-danas, ništa se promijenilo nije, niti će ubrzo, pa jedni gledaju u Rusiju, drugi u Tursku, kao u svoje majke, a nikako da shvate kako tu nije riječ o dvije dobre i brižne mamice, nego o dvije zle maćehe što nalikuju na onu iz Pepeljuge.
Ruske tajne službe, a i zvanična diplomatija, toliko snažno rovare po RS da je to postalo potpuno neumjesno. Tačnije, nije to rovarenje, više se radi o potpunom i neselektivnom uticaju kako bi se instalirali ruski interesi na Balkanu. Nemam ja ništa protiv ruskih interesa, problem je u tome što se ti ruski interesi, najčešće, kose s interesima ovdašnjih građana.
A koliko je ukusno rusko govno pokazuje i slučaj kada motoristička grupa zvana Vukovi, faktički ruski kriminalci od kojih je većini zabranjen ulazak u evropske zemlje, dođu u Banju Luku, pa im se organizuje svečani doček u parlamentu entiteta.
U drugu ruku, na samrtničkoj postelji prvi predsjednik Bosne i Hercegovine ostavlja državu „u amanet Erdoganu“, a iz godine u godinu u Sanskom Mostu, braća Bošnjaci, proslavljaju Galipoljsku bitku, bitku iz Prvog svjetskog rata u kome je, nije zgoreg napomenuti, Turska bila na pogrešnoj strani istorije.
Nešto postoji iza obrazloženja
I tako, dok su braća Bošnjaci zagledani u bratsku Tursku, dotle braća Turci investiraju pare braći Srbima koji su zagledani u bratsku Rusiju. Naime, turske investicije su višestruko veće u Srbiji nego u Bosni i Hercegovini, a također premašuju ruska ulaganja u Srbiju. Pa ti budi pametan.
Helem, jedni hoće Putina, koji je suptilan kao gusani radijator, a drugi Erdogana, koji je pohapsio i obespravio stotine hiljada svojih građana, pa samo možemo slutiti šta bi tek radio našim.
I ko se neki dan našao da sruši ovu vrstu nacionalne gluposljednosti? Niko drugi doli ministar nam vanjskih poslova Igor Crnadak. Vezano za ruski uticaj, a o našem ulasku u NATO, on iznese ovakvo mišljenje: “Iz SNSD-a kažu da neće MAP zbog NATO bombardovanja Srbije i RS. To je nonsens, jer je SNSD tražio MAP 2009. godine, a bombardovanje je bilo 1995. i 1999. Ili kažu da neće MAP zbog vojne neutralnosti Srbije. Neutralnost Srbije je donesena 2007. godine, a dvije godine kasnije je SNSD tražio MAP. Očigledno to nisu dobra obrazloženja i nešto postoji iza. Ali ja smatram da je vrlo važno da RS insistira na tome, kada se neka odluka donese konsenzusom, samo se konsenzusom može mijenjati.“
Strane investicije su interes i Srba, i Bošnjaka, i Hrvata
Dakle, mimo što raskrinkava ruski uticaj na SNSD, Crnadak nas podsjeća da je MAP donesen konsenzusom predstavnika tri naroda i da ta odluka samo konsenzusom može biti promijenjena. Morao bi se vrh SNSD-a dobro zapitati šta će biti ako ovo postane praksa, pa braća Hrvati i braća Bošnjaci počnu stopirati ranije konsenzusom donesene odluke.
Ulazak u NATO znači stabilnost. Stabilnost znači strane investicije. Strane investicije su interes i Srba, i Bošnjaka, i Hrvata. Čiji onda nije interes da uđemo u NATO? Pa ruski, naravno. Možda je SNSD, ustvari, skraćenica za Savez Nezavisnih Sovjetskih Demokrata. Haj znaj.
A j... se Bošnjacima, njima je lako da trče u NATO. Turska je tamo.
