Ima jedna neugledna državica na evropskom začelju, gdje se ne zna ni ko pije, ni ko plaća. Tamo postoji visoki predstavnik, a krhki mir čuvaju skromne NATO trupe. Sa dvjestotinjak ministara i pripadajućih zamjenika, iskopanim budžetskim i pravosudnim provalijama, dva entiteta i tri-četiri konstitutivna naroda, kokuzna je to provincija, odakle se u proteklih deset godina isparilo najmanje tristo hiljada pametnih omladinaca.
U zemlji bedaka na brdovitom Balkanu stanuju i ljudi s duplim pravima. Sve se kod njih sa dva množi. I domovina i domovnica, i pasoš i putovnica. Biraju vlasti u različitim državama. Dobacili su, bilesi, i do Evropske unije.
Drugi put zaredom hercegovački Hrvati su drito u EU parlament katapultirali zavičajnu favoritkinju Željanu Zovko. Mada je tokom premijernog mandata demonstrirala ravnodušnu nesposobnost za obavljanje zastupničkog posla, zahvaljujući glasovima velikodušne dijaspore, dotična se ponovo dokopala mjesečne platice od desetak hiljada eura, sa pripadajućim bonusima te uračunatim putarinama.
Inače, političko uhljebljivanje radikalne desničarke počelo je prije okruglo dvadeset godina, dok je bh. HDZ-om zapovijedao neperspektivni kadar nekadašnje JNA Ante Jelavić. Budući da se Ante, prezime mu znate, presuđene zatvorske kazne kutarisao dezerterstvom u Hrvatsku, Željanu će naslijediti Dragan Čović.
On će privrženost aktuelne europarlamentarke nagr(a)đivati višestrukim veleposlaničkim misijama po svjetskim metropolama. Nije višak spomenuti kako se Zovko naročito ističe u šovinističkom hrakanju po rođenoj državi. Ta plamenska disciplina legalno je legitimira! I zato je, valjda, zaslužila novi evropski paušal.
Konačno, većinskim bh. Hrvatima p(r)ošlo je za glasačkom kutijom da u Brisel pošalju i Ružu ustašku Tomašić, a tek je statistička greška zaustavila dublji prodor takozvane Brune Hassine Esih. Kažem, pišljiva je boba falila za totalni trijumf volje. U boj, u boj, za mandat svoj…
