Određena pozicija je previđena za, recimo, Hrvata. Mada su u opticaju dvojica boljih stručnjaka, recimo - jedan Srbin, drugi Bošnjak, ipak će Hrvat dobiti posao. Ovako funkcioniše sistem poznat kao „nacionalni ključ“.

Nema govora, riječ je o nakaradnom sistemu koji preferira nacionalnu pripadnost u odnosu na stručnu osposobljenost. Međutim, istina je da za nas na ovim prostorima boljeg sistema jednostavno nema, još nije izmišljen.

Revolucionarno protjerivanje opasnog Djeda Mraza

Inače, „nacionalni ključ“ nisu, kako se često pogrešno misli, instalirali komunisti. Između turskog vakta, koji je preferirao muslimane, i Karađorđevićeve kraljevine u kojoj su Srbi imali apsolutnu prednost, uglavila se Austro-Ugarska, koja osmišljava i implementira ovaj sistem i time ostvaruje, do dolaska Titove Jugoslavije, rijetki period kakve-takve ravnopravnosti.

Zadnjih godina, faktički godinama, u Sarajevu su na svim pozicijama direktora u javnim preduzećima bili ekskluzivno Bošnjaci. Veći broj ljevičara je reagovao na ovu pojavu. Samra Ćosović-Hajdarević nije.

Samra Ćosović-Hajdarević, zastupnica u Kantonalnoj skupštini Sarajeva, reaguje samo onda kada su njeni Bošnjaci ugroženi, a njen istančani alarm za tu nacionalnu ugroženost se upalio kada je Kantonalna vlada smijenila četvero-petero Bošnjaka direktora javnih preduzeća i na njihova mjesta postavila profesionalce, ali avaj, Srbe i Hrvate.

Nije to lako. Samra ne spava danima, vrti se u krevetu, izjeda je ta nepravda.

Naravno, nemam ništa protiv žena koje nose hidžab, to je kao da donosiš sud o nekome zato što nosi Levis džins. Međutim, kada se čovjek i maksimalno trudi da otjera od sebe bilo kakve predrasude, upravo neke od tih vjerski pokrivenih žena se pobrinu da nam otežaju taj proces.

Prva koja je u javnom prostoru radila nezapamćene gluposti je bila Arzija Mahmutović, poznata po revolucionarnom djelu protjerivanja opasnog i zlog Djeda Mraza iz sarajevskih vrtića. Kako bi Arzijino djelo imalo kontinuitet u gluposti, danas se, evo, brine zastupnica Samra.

Prvo se oglasila s prijedlogom protjerivanja homoseksualaca iz Sarajeva, a sada evo i povodom izbora nekolicine nebošnjaka na direktorske pozicije.

A evo šta je hvaljeni bošnjački filozof, slučajno i ustaša, Mustafa Busuladžić svojevremeno pisao za žene: „Muslimanska žena neka se povrati svom prirodnom pozivu majke i odgajateljice. Nama, kao i svima narodima, uvijek je potrebno više žena majki koje će odgajati čovjeka nego liječnica i učiteljica. Ne smijemo se uspavljivati trabunjanjima moderne žene koja zahtijeva ista prava kao i muškarac, zaboravljajući duboke duševne razlike koje je dijele od muškarca.”

Kada je jedna od sarajevskih osnovnih škola dobila ime po ovom vizionaru, nekoliko SDA-ovih zastupnica je glasalo za tu odluku. Kako se ne zapitati šta one, te zastupnice, uopšte rade u politici, zašto ne sjede kući, kuhaju, odgajaju djecu i mužu peru noge u lavoru, ako već podržavaju doktrinu ovoga čovjeka? Pa je li?

Sve su to pasusi iz kojih izvire samo ljubav

Izvjesna Elmedina Muftić, još jedna javna ličnost kojoj je kosa stidno mjesto, opširnim tekstom brani stavove Samre Ćosović-Hajdarević. U toj svojoj kolumni ona kaže kako “Bošnjaci ne znaju da mrze i da je sva njihova borba zasnovana protiv fašizma i fašista!!!”

Nakon ove glupave tvrdnje, jer je mržnja, kao i ljubav, radost ili tuga, sastavni dio svakog ljudskog bića, pa tako i Bošnjaka, Elmedina osobno, lično i personalno, iskazuje ozbiljan nivo mržnje jer za nas koji se ne slažemo sa Samrom kaže da smo “crveni kmeri”, a Bošnjaci se, kako kaže, smjenjuju da bi na njihova mjesta bili dovedeni “dezerteri, pederi, srpski i hrvatski ubačeni elementi, a sve to uz blagoslov izdajica.”

Ne znam šta da vam kažem, sve su to pasusi do pasusa iz kojih izvire samo ljubav, mržnje ni na mapi, niti je može biti, zato što su Samra i Elmedina Bošnjakinje, a već je empirijski ustanovljeno da Bošnjaci ne znaju da mrze. Uh, tačno ću dobiti proliv!

No, prije nego me u ćenifu protjera fluidna stolica, moram reći još i ovo. Elmedina svoju kolumnu poentira promišljanjem: “Samrin grijeh je u tome što ne želi da šuti.”