Za razliku od NATO-a, valja to ponovo istaknuti - najmoćnije vojne alijanse na svijetu koja Bosnu i Hercegovinu ne prisiljava na članstvo, niti na podnošenje Godišnjeg plana odbrane (ANP), Milorad Dodik, predsjedavajući Predsjedništva BiH, iako, očito u svom ličnom političkom i ko zna kakvom interesnom kapacitetu - ostaje predvodnik onih koji zapravo prisiljavaju zemlju da odustane od te komponente euroatlantskih integracija.
Godišnji nacionalni plan za NATO je već sastavljen dokument u skladu s ranije preuzetim partnerskim obavezama i aspiracijama BiH ka ovom Savezu, pa zato ostaje uglavnom tehničko pitanje. Uostalom, BiH se već odavno nalazi u Akcionom planu za članstvo (MAP). Ali, ta činjenica, eto, uopće ne smeta Dodiku da ucjenjuje formiranje
vlasti s neshvatljivim zahtjevom da se odustane od ove praktične inventure stanja Oružanih snaga BiH, koju treba odmah poslati u centralu NATO-a u Brisel.
Ovaj put iz Sarajeva cijela se zemlja opet drži kao talac politike utemeljene na gruboj sili i dugogodišnjoj, de facto, amnestiji političara od zakonske odgovornosti. Dodik to zna, pa se nastavlja tako ponašati, siguran u “nemoć” onih koje izaziva, nažalost, na štetu svih građana BiH.
Zato je dobro da je baš u ovom trenutku američki ambasador u BiH Erik Nelson (Eric) boravio u sjedištu NATO-a, akcentirajući makar i ukratko značaj važnih razgovora s čelnicima Alijanse. Jer, opet su svom silom krenule nove političke opstrukcije iz znane antibosanske kuhinje.
No, to, očito, nije dovoljno, imajući čitavu pravnu i političku lepezu mjera na raspolaganju. Ne može se dozvoliti Dodiku da na ovaj način uzurpira demokratiju, da i dalje krši zakon i da zakoči BiH u već ostvarenom partnerstvu s NATO savezom.
Famozni član 84. Zakona o odbrani BiH (za koji su glasali i poslanici SNSD-a) nalaže, naime, da svi članovi Predsjedništva, Vijeća ministara, kao i poslanici državnog parlamenta provode sve kako bi BiH postala punopravna članica NATO-a. Ignoriranjem ovog zakona, poput ove najnovije institucionalne blokade, dovode se u pitanje temelji Dejtonskog sporazuma na koje se Dodik često poziva. A negira se i vladavina prava, koje nikakva i ničija politika ne smije poništiti.
Država se, u svakom slučaju - mora deblokirati.
