Zahvaljujući plemenitoj naravi Mirze Muzurovića, prošlog vikenda sam u sarajevskom Kamernom teatru 55 napokon uspio kupiti ulaznice za „Sjećaš li se Dolly Bell“.
Ukratko, fenomenalna predstava, perfektan glumački ansambl, nesvakidašnja režija Kokana Mladenovića. Pozorišnu adaptaciju čuvenog scenarija za još slavniji film iz 1981. godine priredio je najvažniji živući bosanskohercegovački pisac. Abdulah Sidran, lično i personalno!
Pojma ne znam čime izazvan, ali pola predstave sam preplak'o. Džaba nizinske pripreme za izvjesni emotivni debakl, beskorisna bješe opšta poznatost filmske građe, kao i davno napamet savladane replike... Sve, dakle, bilo je uzalud. Dotični događaj iz oblasti kulture totalno me raskovao! Dešava se, znate, i to ponekad. Pa u sali nastupi masovna hipnoza uz nadrealne prateće pojave... Svakoga dana, u svakom pogledu, sve više napredujem.
U međuvremenu je francuski predsjednik Emmanuel Macron na ručak pozvao tridesetak vodećih evropskih intelektualaca. Okupile se gromade od pera, važni ljudi neupitne pameti. Među zvanicama i naš Sidran. U Jelisejskoj palati jedini sa prostora bivše SFRJ.
Tema susreta bila je opasna mogućnost propasti krucijalnih evropskih vrijednosti - Solidarnosti, Slobode, Jednakosti. Kontinentom ksenofobija divlja trideset godina poslije rušenja Berlinskog zida. Tri frtalja stoljeća od pobjede nad fašizmom, evropskim gradovima ponovo marširaju fašisti.
„Razgovarali smo o ovoj temi skoro tri sata. Kazao sam Macronu da se Bosna i Hercegovina osjeća ostavljenom i iznevjerenom. Upozorio sam da mi danas svjedočimo posljedicama činjenice da nas je Evropa ostavila na cjedilu od 1992. do 1995. godine. Evropa je iznevjerila svoje osnovne civilizacijske principe.“
Tako je bh. pisac „ružio“ u Parizu. Da se ogrebem za mrvicu neponovljive Avdukine lucidnosti - Stanje u Evropi je neopišljivo!
