Prije dvadeset i sedam godina koljači Ratka Mladića u okupiranoj Kasindolskoj ulici hapse trideset i sedam muškaraca. Odvode ih do obližnjeg koncentracionog logora Kula, a potom pred streljački vod. Pronađeni su deceniju i po kasnije, u masovnoj grobnici Crni vrh na Romaniji.
Nikad niko nije kažnjen zbog Kasindolske. Ni u Hagu, ni pred domaćim pravosuđem. Nećete vjerovati, ali idiotsko obrazloženje za neprocesuiranje ubica glasi: Ne postoji dovoljno dokaza da su nedužni ljudi ubijeni! Kažem vam, idiotski jeste, ali tako zvanično piše. Otkud onda oni identificirani posmrtni ostaci u romanijskog grobnici, e, to je već materijal za širu i ozbiljniju raspravu...
Tog olovnog proljeća u ukletom sarajevskom kvartu nestalo je i sedamdesetak slabovidnih i starih osoba. Nema ih više, likvidirani su na jednako svirep način. Nažalost, ubice su utekle pravdi, kako se kaže, na jednako svirep način. Najvjerovatnije se radi o istoj četničkoj hordi koja je tih dana ordinirala po Kasindolskoj.
Nijedan svjedok počinjenih zločina, a bile su ih stotine, nije se usudio prizvati mrvicu vlastite savjesti u otkrivanju identiteta zlikovaca. Bila je to, inače, česta pojava u prošlom ratu, kada pravovjerne komšije na trenutak zažmire i potrude se ne primijetiti dželate svojih nekadašnjih susjeda, kumova, prijatelja. Sa nalogodavcima je problem zato znatno jednostavniji. Brojnim presudama definitivno je potvrđen zločinački karakter vojnog i političkog vrha Republike Srpske, koji je organizirao, afirmirao i ovjerio izvođenje genocidnih radova širom Bosne i Hercegovine. Siguran sam da privatno, barem na luksuznom imanju u Bakincima, tu činjenicu uvažava i Milorad Dodik. Nije baš toliko glup k'o što izgleda na prvi pogled!
I dok zlikovci iz sarajevskog predgrađa mirno spavaju, domaći tužitelji uporno progone bh. branioce šicajući ih optužnicama za nepostojeća krivična djela. Sačuvaj nas Bože kršenja Ženevske konvencije, ali u ovdašnjem se pravosudnom rašomonu ratnim zločinom proglašava čak i povišeni ton u komunikaciji ili nedolična psovka. Upravo je primjerak takvog optuženika nekadašnji šef državne i sarajevske policije, čestiti Himzo Selimović. Koji će život protraćiti po sudnicama dokazujući neupitnu nevinost. Jer, kad nema konkretnih dokaza, u igru se uvode lažni svjedoci i verbalni delikt. Po uzoru na zaguljena vremena Informbiroa i Golog otoka.