Situacija u kojoj se nalazi Bosna i Hercegovina, odnosno onaj njen dio koji je vodio borbu za održanje i postojanje bosanske države, ne sluti na dobro po svim elementima o kojima se može prosuditi opće stanje jednog naroda i jedne države.

Nas u ovom slučaju ne zanima toliko kako na to stanje i na tu državu gledaju Srbi i Hrvati. Oni su svoje ciljeve djelimično ostvarili ili očekuju da ih ostvare. U odnosu na stanje države BiH, oni su čisto parcijalni.

Za Hrvate je, budući da imaju kontrolu nad određenom teritorijom, jedini problem da tu kontrolu legaliziraju, a time i da legaliziraju Herceg-Bosnu kao formu u kojoj će ta forma hrvatske vladavine nad dijelom Bosne biti konačno usklađena s onim što je od početka bio hrvatski politički projekt, a to je stvaranje zasebne hrvatske države na teritoriji Bosne i Hercegovine.

Puka vladavina unutar države koja je zajednička

S obzirom na to da su Srbi izvršili agresiju na BiH, oni su svoj plan realizirali stvaranjem zasebnog entiteta pod imenom Republika Srpska, kojim je u ime tog entiteta uvučena jedna ideja, jedan stav da ta teritorija teži ka jednom državotvornom završetku, odnosno ka formiranju izdvojene srpske države na teritoriji BiH.

Međutim, što se tiče Bošnjaka, karakteristično je da oni ustvari nemaju koncept, da se ne zna šta oni hoće i šta žele, da nisu u stanju da povežu ideju države BiH i uloge nacionalnog identiteta Bošnjaka s tom idejom. Njihova ideja o državi svodi se na puku vladavinu unutar države koja je zajednička za sve koji žive na ovoj teritoriji.

To znači da Bošnjaci ne mogu da ostvare vezu između karaktera svog nacionalnog identiteta i svojih političkih ciljeva. Stoga je, naravno, neophodno da upravo bošnjačka strana izvrši bitnu reviziju svojih političkih pogleda i projekata i da svoju politiku uskladi s karakterom nacionalnog identiteta Bošnjaka. To jeste da su Bošnjaci narod koji živi na cjelokupnoj teritoriji BiH, koji se ne odriče nijednog dijela te teritorije i koji zbog toga mora zahtijevati adekvatno učešće svoga političkog prisustva na svim dijelovima BiH ne dopustivši nikome da uspostavlja ekskluzivno pravo bilo kojeg naroda na bilo koji dio bh. teritorije.

Cjelokupna teritorija BiH kao sastavni dio jedinstvene i nedjeljive države predstavlja prostor na kojem žive Bosanci i Hercegovci, odnosno Bošnjaci, Srbi i Hrvati u punoj ravnopravnosti na cijeloj toj teritoriji i to na takav način o kojem nijedan narod koji živi na određenom dijelu bosanske teritorije ne može imati ekskluzivna i apsolutna prava na tu teritoriju. Bosna i Hercegovina je jedinstvena zemlja, a svi oblici državnog, političkog, upravnog, ekonomskog, prosvjetnog i kulturnog života na njenoj teritoriji su oblici koji moraju biti dostupni svim njenim građanima kojima, opet, prakticiranje njihovih prava, ljudskih, građanskih, to jeste političkih, mora biti garantirano u potpunosti i bez ikakvih isključenja i zabrana.

Rasprava u kojoj odlučuje kvalitet argumenata

To što se jedan entitet, koji je sastavni dio države Bosne i Hercegovine, naziva Republika Srpska ne znači, ne može značiti da on istovremeno nije i dio države na kojoj mogu živjeti, žive i imaju puna prava da u punom političkom kapacitetu žive svi građani Bosne i Hercegovine.

Kada se u glavama ljudi koji sebe uobražavaju da vode politiku stvari raščiste i shvate da je politika sukob ideja, a to znači rasprava i diskusija u kojoj odlučuje kvalitet argumenata, a ne argument sile, odnosno da je sila argumenata ono što odlučuje o tome kako će se riješiti neko pitanje o kojem se vodi debata ili rasprava, onda je jasno da u raspravi sve historijske činjenice. Svi elementi na osnovu kojih se prosuđuje o kvaliteti mišljenja i aktivnosti u javnom, društvenom, političkom, kulturnom i svim ostalim oblicima ljudskoga djelovanja vrijedi ono što je pozitivni rezultat i doprinos određenih grupa nacionalnih zajednica, političkih struktura, organizacija i institucija društva.

Zbog toga je bitno da se nijednoj nacionalnoj grupi ne odriče ono što je ona stvorila, ne negira doprinos kojeg je dala stvaranju države i slobodi ljudi i poštuje ono, odnosno svi elementi političkog djelovanja, zatim vojnih aktivnosti i ukupnih rezultata koji su iz tih djelovanja nastali a koji su doveli do stvaranja slobodne i jedinstvene države Bosne i Hercegovine.

Bez obzira na sve teškoće sa kojima se ta država suočila, ona je utemeljena na ogromnim žrtvama ljudi koji su se borili za njenu slobodu i jedinstvo, ona je rezultat aktivnosti sjajnih ljudi koji su vodili bitke za njeno oslobađanje i rekuperaciju državnog tijela i bića Bosne i Hercegovine.

S entuzijazmom oslobađali teritorij od okupatora

Zbog toga je apsolutno nedopustivo da se oni ljudi koji su dali najveći doprinos u borbi za oslobađanje države prepuste presudama ljudi koji očigledno namjerno i planski žele da ne samo minimiziraju značenje onoga što su naši veliki vojnici postigli, nego čak i da njihovu aktivnost kriminaliziraju i izjednače je s aktivnostima agresora koji nisu vodili nikakav odbrambeni rat, jer nisu bili napadnuti ni od koga, nego su vodili agresivni rat i to protiv naroda, odnosno rat koji je realiziran masovnim ubijanjem pripadnika bošnjačke nacije i uništavanjem svih znakova postojanja Bošnjaka na teritoriji koju je agresor zauzeo.

U tom smislu, naša je dužnost da branimo i osiguramo ispravnu, istinitu valorizaciju doprinosa naših velikih vojnih komandanata, prije svega onih koji su vodili aktivne ofanzivne vojne djelatnosti. Jer su oni koji su vodili odbrambene aktivnosti, kako znamo, dobili izuzetna priznanja, dok su briljantni komandanti kao što su Mehmed Alagić, Atif Dudaković, Sakib Mahmuljin, Ramiz Dreković, Arif Pašalić i njihovi brojni saradnici dovedeni u situaciju da im sudovi koji su stvoreni zato da bi se oni izjednačili u težini osude koja im se nameće s onima za koje je savršeno jasno da su vršili najužasnija kriminalna djela s masovnim ubistvima, progonima i protjerivanjima stanovnika Bosne i Hercegovine kao i uništavanja svih vjerskih i kulturnih spomenika Bošnjaka.

Svako ko je imao priliku da prati način kako su ratovali spomenuti ljudi, a pisac ovih redova je proveo dane na bojištima gdje su ratovali i Mehmed Alagić i Atif Dudaković i Arif Pašalić mogao se uvjeriti s kojim entuzijazmom i upornošću su tu ljudi ratovali oslobađajući velike dijelove teritorije koji su bili pod srpskom okupacijom i time dajući veliki doprinos pripremi oslobađanja cjelokupne teritorije između Lašve na jednoj strani, Vrbasa, Sane i Une na drugoj strani.