Biti u opoziciji glavni je politički, moralni i duhovni zadatak vremena. Situacija u kojoj se nalazi Bosna i Hercegovina je takva da iz nje nema izlaza ni na jednoj od platformi na kojima se vodi današnja aktualna, aktivna i vladajuća politika.
To znači da je za bilo kakav pomak iz situacije sleđenosti i fiksacije odnosa do koje je došlo, koja se već drugi put ponavlja u našem životu, a to je da nema promjena ni u kakvom smislu, ni sposobnosti naše države da funkcionira, ni sposobnosti nosilaca političke vlasti da proizvode odluke koje će imati efekt na kretanje realnih odnosa u društvu, to jest na poboljšanje općeg pravnog, ekonomskog i moralnog statusa ljudi, govori nam da je zadatak pred kojim stoji onaj ko misli o budućnosti ove zemlje i ovog naroda prije svega kako pobijediti.
„Isto to, samo malo drugačije“
Kako se osloboditi te fiksacije, te zaleđenosti odnosa, te činjenice da se svako novo stanje koje proizvode generalni ili parcijalni izbori bilo kako na nekakvo političko kretanje ustvari završava sa, kako bi rekao Vuk Karadžić, „isto to, samo malo drugačije“.
Mi smo na ovim posljednjim izborima dobili stanje koje je proizvedeno na prethodnim izborima, samo su akteri tog stanja nešto malo izmijenjeni. Tako da se može reći da je stanje odnosa jednako onom prethodnom, ali da ništa novo, ništa bitno novo ne postoji.
S obzirom na to da oni koji su nosioci vlasti već dugi niz godina nisu u stanju da proizvedu neku određenu pozitivnu dinamiku u kretanjima društva, jasno je da jedini zaključak koji stoji jeste da je biti u opoziciji jedina moguća, moralno opravdana, politički nužna i korisna pozicija.
U tom smislu ne radi se o opoziciji nekom konkretnom načinu vladanja, nego se radi o opoziciji u ukupnom stanju stvari kad se tiče naše države i njenim mogućnostima da rješava probleme s kojim se historija suočava.
S ovakvim odnosima, s ovakvim nosiocima vlasti, s ovakvim načinom funkcioniranja ne može se proizvesti nikakav pozitivni efekt za stanje naše države, za poboljšanje stanja njenih stanovnika i za napredak u bilo kom smislu.
Ponavljat će nam se život
Zbog toga je zadatak vremena uspostavljanje kritičkog odnosa, ne prema konkretnoj vladavini, ne prema njenim sadašnjim ili prošlim ili ne znam kojim nosiocima, nego prema stanju uopće. Generalno, moramo formirati opoziciju postojećem stanju u osnovi. Znači, moramo izmijeniti sam način funkcioniranja naše države, moramo izmijeniti odnose u njoj, od definicije države, zakona, osnovnih zakona, a to je ustavnog statusa i nosioca vlasti, to znači političkih aktera koji su na djelu.
S obzirom na to da već skoro 30 godina živimo u situaciji kada gledamo isto, samo malo drugačije, glavni zadatak jeste da se formira jedna politička snaga koja će polaziti od jednog imperativa. A to je da je danas glavni zadatak onih koji misle, koji žele dobro narodu, koji žele dobro državi, da uspostave kritički odnos, opozicioni odnos prema ukupnom stanju u kojem se mi nalazimo.
Biti u opoziciji danas je zadatak vremena i to moralni, politički i praktični. Ukoliko ne budemo u stanju da formiramo jednu snažnu opoziciju, i to ne opoziciju trenutačnom nosiocu vlasti, nego vlasti u cjelini, onakvoj kakva je moguća na osnovu odnosa koji su uspostavljeni, nećemo naći izlaza iz postojeće situacije i opet ćemo živjeti jednu staru historiju. Ponavljat će nam se život.
Šta to znači? Da će poznati nam faktori reproducirati stanje, s obzirom na to da se u tom stanju, a to znači u vladavini tri nacionalne oligarhije najbolje snalaze, da mogu djelovati i držati cjelokupno društvo u nekoj vrsti ropstva, u obaveznosti da je nemoguće bilo šta učiniti u ovoj zemlji bez saučesništva, pristanka tri nacionalne oligarhije.
Kritički stav prema ukupnom stanju društva
U tom smislu je potrebno da se formira jedna snažna opoziciona grupacija. Za nju postoje uvjeti jer su se neke stranke koje su po svom karakteru trebale da budu kritičke prema postojećem stanju, na izvjestan način odlučile da djeluju opoziciono, to znači da je moguće napraviti jedan snažan opozicioni blok koji će djelovati na stvaranju kritičke svijesti i to prema cjelokupnom stanju u društvu.
Nećemo postići ništa ako smijenimo jednu ili drugu stranku, ako pokažemo da ova ili ona vladajuća oligarhija ne može riješiti probleme s kojima se suočava, moći ćemo učiniti nešto samo ako formiramo opozicioni kritički stav prema ukupnom stanju našeg društva, prema tome ukoliko opozicija ne bude glavni zadatak koji stoji pred svim pozitivnim, aktivnim snagama u političkom životu našeg društva.
