Kako vrijeme odmiče, Vlada Kantona Sarajevo djeluje sve odlučnije i izgleda stabilnije. Stoga su iz Stranke demokratske akcije intenzivirani prilično jalovi pokušaji rušenja izvršne vlasti.
Kadrovi Željka Komšića još uvijek glasno šute, mada je očigledno da se nakon intereždžijskog uskakanja u takozvani bošnjački politički vagon Demokratska fronta primakla izlaznim vratima lokomotive vladajuće „šestorke“.
Očekujemo zato neki nebitan povod da se Komšić naljuti, a potom i principijelno priključi SDA partnerima u opoziciji. Ali, bez DF-a se može. I dobro je da je tako!
U vrijeme kad su smjenjivali nekadašnju SDP-ovu kantonalnu vladu sa premijerom Fikretom Musićem, sarajevski SDA-ovci dijelili su obilato, potkupljivali poslanike, korumpirali (ne)moralne horizontale. I tada su „deflije“ profitirale kroz ostvarene tantijeme.
Ipak, neprevaziđeni simbol muljatorskog preslagivanja skupštinske većine bio je i ostao nepravedno zapostavljeni Esad ili Esed - ko će ga znati - Radeljaš. Za sluganstvo je nagr(a)đen vlasništvom nad zdravstvenim sistemom, tenderskim biznisom i sličnim milionskim marifetlucima.
Nekidan su iz Mehmeda Spahe ponovo zaprijetili okupacijom kantonalne budžetske milijarde koju Bakir Izetbegović u karakterističnom naletu intelektualno zbunjujuće lucidnosti ima običaj feudalno prisvajati.
Stranački (polu)likovi što se javno pozivaju na zakonitost, poštenje, sposobnost, društvenu odgovornost, odreda su vlasnici optužnica, krupni prestupnici, dokazani nasilnici. Sjetimo se, dakle, Asima Sarajlića, Semira Efendića, Huse Ćesira...
Negdje na kraju u zatišju, šansu vreba i višestruki funkcioner Aljoša Čampara. Njegov navodni zadatak vrbovanje je poslanika. Međutim, ne ide mu baš hairli, jer osim Komšićevih te jednog Radeljaševog iz BOSS-a, na Čamparinom je spisku zafalilo iskrenih prelivoda. Džaba lova, džaba slova, uzalud pozicije i obećane funkcije. U potjeri za „radeljašima“ odmetnuti ministar policije morao bi upaliti rotacije.
