Priča se da je u ranoj mladosti Milorad Dodik bio amaterski košarkaš. Volio je loptu, ali nezahvalni basket nije uzvraćao poklonjenu ljubav. U dostupnim arhivima ne postoje tragovi koji bi ukazivali da se predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine naročito isticao na parketu.
Međutim, Dodik je strastveni navijač. Za svoj ćeif formirao je privatni klub u rodnim Laktašima. Sagradio pristojnu dvoranu, osigurao finansijsku konstrukciju, doveo publiku na tribine i plasirao Igokeu u respektabilnu regionalnu ligu. Govorimo, dakle, o ozbiljnom sportskom kolektivu.
Predsjedavajući ne propušta utakmice NBA lige, američke pozornice najboljih na planeti. Tamo „razvaljuje“ naš Jusuf Nurkić, igrač raskošnog talenta i velikog srca. Nažalost, početkom sedmice Bosansku Zvijer stigla je užasna povreda. Uspješno je operisan, a ljekari tvrde kako će se brzo vratiti pod koševe. Poznajući Nurkićev urođeni inat, njegovu neobičnu volju i strast za igrom, optimistima treba vjerovati!
„Kao čovjek i ljubitelj košarke, ali i tvoj fan želim da ti uputim iskrene riječi podrške i ohrabrenja za što skoriji oporavak i povratak na teren. Izdrži, majstore, svi smo uz tebe. Očekujemo te ponovo na košarkaškom terenu, očekujemo tvoje briljantne igre, jer ti još nisi pokazao sve što možeš i umiješ.“
Dodikovo pismo Nurkiću gromoglasno je odjeknulo! Iskrene želje za oporavkom te iznenađujuće intimiziranje s košarkaškim majstorom, jasni su putokazi kako ovdašnji političari, ukoliko im je zbilja stalo, mogu biti malo i insani. Normalno da ima sumnjivaca koji smatraju da je Dodik vješto zloupotrijebio nesretni događaj za vlastiti šićar. Ipak, takvi su u manjini na ovim geografijama.
Ponekad se, eto, na tuđoj muci prepoznaju čudaci. Ipak, promašeni je zicer nakon samo jednog neočekivanog pisma zanemariti brojne gadosti i neoprostive uvrede koje Dodik redovno prosipa. Više, onako, žalim, takoreći tihujem, zato što svaki dan nije pristojan i normalan! Lakše bi se disalo!
