Diktatorski režimi obično počivaju na suludoj mitomaniji nadležnoj za mentalnu torturu potlačene raje. Da je barem, k'o što nije, doživio puni pansionski tretman u nekoj zabačenoj kaznionici, Slobodan Milošević mogao bi biti zadovoljan političkim nasljednicima s obje strane Drine. Koji nekažnjeno, dosljedno, uporno pogrešno, baštine zločinačke tekovine jedne pouzdano tragične vladavine.
S tim u vezi, friško niško obilježavanje dvadesete godišnjice vojne intervencije NATO saveza protiv ozloglašenog režima nekadašnje krnje Jugoslavije predstavlja opasan pokušaj kolektivne beatifikacije mrtvog diktatora. Tu se uzrok i povod „Milosrdnog anđela“, jednako kao i posljedice okrutnog Miloševićevog upravljanja Srbijom s kraja prošlog stoljeća, definitivno i historijski amnestiraju.
Poražavajući je, pritom, podatak da komandnu odgovornost za okupaciju susjednih država, bombardovanje i opsadu gradova, spaljena sela, genocid, desetine hiljada nevino ubijenih, niko od govornika u Nišu nije ni spomenuo. Valjda i za to kriv je NATO!
Patrijarh Srpske pravoslavne crkve, predsjednik Republike Srbije i predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine združeno su sa okićene pozornice prosipali ksenofobiju i „antizapadnu“ histeriju, a nije im, eto, promaklo da iz naftalina izvuku nezaboravne parole o nebeskom narodu, pravednicima i krivcima, antisrpskim zavjerama, Božijim kaznama...
„Bombardovanje nas je unazadilo za 50 godina, i jednu naprednu zemlju pretvorilo u prah i pepeo. Neka im Bog sudi po svojoj pravdi. Zlo neće dobro doneti", veli patrijarh Irinej. "Za nas će uvijek biti zločin, a za njih čak i ako to hoće priznati - samo pogreška. Na to nikada nećemo pristati, nemamo prava pognuti glavu. Naš narod nije greška", prijeti i plače Aleksandar Vučić.
"Stravična stradanja i bombardovanje Srbije dio je zločinačkog plana NATO saveza i Zapada. Ja ne mogu i neću nikada dozvoliti uspostavljanje granice na Drini. Dolazi vrijeme da se Srbi ujedine, jer BiH nije moguća", reži Milorad Dodik.
I šta kažu, idemo svi zajedno, regionalno u Evropsku uniju, je l' tako? Ne bih se baš kladio. Biće da je prije: Živ je Sloba, umro nije!
