Gert Vilders (Geert Wilders), najveći evropski islamofob, kako se voli hvaliti, slučajno je jutros bio gost jutarnjeg programa holandske televizije.

Imao je priliku da u jednoj od najgledanijih emisija uživo osudi masakr koji se dogodio na Novom Zelandu. Dok je to političar zmijskog jezika izgovarao, nije bilo slučajno da su brojni gledaoci pomislili da je kasno da to Vilders osuđuje. Jer, ono što se događalo u džamijama male i najmirnije zemlje planete nije bilo slučajno. Sve je bilo dobro isplanirano.

Breton Tarant (Tarrant), okrutni ubica, koji je pokazao dokle može ići mržnja, prije svog živog videoprijenosa današnjeg masakra, postavio je na medijskim mrežama i svojevrsni manifest u kojem objašnjava i čije ideje slijedi.

Naravno, na prvom mjestu Tarantove liste idola je povijesni norveški masovni ubica Behring Brejvik (Breivik). I Brejvik je napisao sličan, daleko deblji, manifest u kojem je, čak 30 puta, spomenuo Vildersa. Dakle, jedan od najpoznatijih populističkih vođa u Evropi i zagorljivi protivnik EU i svih oblika migracije posredno je svojim riječima inspirirao luđake zadojene neshvatljivom mržnjom da presuđuju nevinim ljudima.

Gert Vilders svojevremeno je od političara koje obećava postao otpadnik danas dominirajuće VVD stranke, iz koje je i aktuelni premijer Mark Rut.

Od simpatičnog otpadnika, Vilders je postao rigidni nacionalista, što je već uspio razbiti tradicionalno mirni holandski društveno-politički život zajednice u kojoj, maltene, 70 posto mladih, a i starijih nije znalo kako im se zove premijer ili neki ministri. Postojala je samo kraljica, koja je strogo pazila da se ne petlja u te političke vode, i niko više. Sve drugo je u prebogatoj monarhiji bilo "drugs, sex i rock and rol".

Na čelu svoje PVV stranke, koja dominira ekstremnom desnicom, zabilježio je, mora se priznati, zapažene izborne rezultate. Glasači su mu uglavnom manje obrazovani ljudi koje uvjerava da im najveće opasnosti vrebaju od islama i migranata. Pali mase eksplozivnim, gotovo huškačkim izjavama, s kojima nije prestao ni nakon onog strašnog čina Brejvika u kojem je pobijeno 76 mladića i djevojaka.

Kada Vilders kaže da je 1955. godine u Kraljevini Holandiji bila samo jedna džamija, a da je danas gotovo 500, onda to u bujici rigidnog populizma plaši i ujedinjuje, uglavnom, niže slojeve bogatog društva. Zemlja s najvećim vjerskim slobodama u kojoj je gotovo polovina stanovnika u grupi ateista, nevjernika što sve više izdaju svoje rimokatoličke i protestanske korijene.

Ili kada je najveći islamofob ovog kontineta, “legendarni” Gert Vilders, na ne tako davnom skupu svojih ultradesnih pristalica u Den Hagu, uzvikivao: "Želite li da u NL imamo više ili manje Marokanaca?" Unisoni odgovor zapjenušanih pristalica Vildersove PVV partije bio je: "Minder, minder!" To "manje, manje", kao da je dalo još veća krila žutokosom sijaču usijanih populističkih parola. Kategorično je bučno zaključio – sredit ćemo to!

Poslije je krenula poplava protesta i tužbi. Danima su hiljade ljudi stajale u redovima pred policijskim upravama podnoseći prijave protiv đavola riječi, koje su lako mogle biti uvod u teška djela. Preumorni policijski djelatnici nadležnim pravnim instancama su uputili više od šest hiljada kaznenih tužbi protiv Gerta Vildersa. Bio je osumnjičen za raspirivanje rasne i etničke mržnje, diskrimanciju u zemlji koja drži do jednakosti svojih građana, stoljećima njegujući skladan život pripadnika više od 180 različitih nacija i religija. Prije nekoliko godina ovaj političar, što magnetski privlači nove glasače, izvukao se na suđenju za vrijeđanje islama kao religije, pljuvanja po poslaniku Muhamedu, nazivajući ga pedofilom i upoređivanjem svete knjige Kur'ana s Hitlerovim Main kampfom. Oslobađajuća presuda je obrazložena visokim stepenom slobode iznošenjem vlastitog mišljenja o bilo čemu, pod uvjetom da se ne poziva na progone ljudi i naroda.

Nažalost, nije Vilders jedini koji svojim političkim djelovanjem pobuđuje monstrume mržnje. Uz njega bi se mogao nabrojati niz imena na svim kontinetima. Posebno zabrinjava što ih je sve više i na našim prostorima. Region ključa od svakodnevnih afera, prisluškivanja, postrojavanja i sve jačih izljeva mržnje, netolerancije i kod prvih ljudi partija regiona.

I zato kada bude kasno i ovako strašno kao na Novom Zelandu znat ćemo da više ništa nije slučajno. I da su politički đavoli riječi odigrali svoje.