Priča se ovih dana po dobro obaviještenim sarajevskim kotama kako je Željko Komšić, nakon dužeg prenemaganja, ipak prelomio oko koalicije sa SDA.
Nije zvanično obznanjeno niti definitivno potvrđeno, ali sve ukazuje na to da će lider DF-a uskoro zaigrati pod zastavom Bakira Izetbegovića u duelu protiv vječitih rivala iz političkih jazbina Milorada Dodika i Dragana Čovića.
O pristupanju, kako je rekao, dijela Bh. bloka u vladajući tabor, govorio je nedavno i zajednički kandidat SDA, Komšića i Zlatka Lagumdžije za potpredsjednika Federacije BiH. Što se Miri Lazoviću snilo, to mu se (u javnosti) i zbilo pa je, valjda, zato nesuđeni entitetski funkcioner realizaciju paklenog plana zakazao u narednih desetak dana.
Šta će se, međutim, na kraju od planiranog izroditi, do kojeg je čina romantična predstava dobacila, prilično je nezahvalno prognozirati. Poglavito ukoliko znamo da šef odlučujućeg HDZ-a uporno odbija komentirati eventualnu mogućnost udruživanja s aktuelnim članom Predsjedništva BiH, koji ga je neslavno demolirao na izborima. Što bi rekli bicikl-novinari s režimske FTV Bastilje - ništa se još ne zna, ostaje da se vidi, vrijeme će pokazati.
Izetbegovićeva neumjerena velikodušnost prema potencijalnom (četvrtom) partneru za partiju pokera na državnom nivou samo na prvi pogled ima patriotsku, bosanskohercegovačku konotaciju. A u gorkoj suštini, radi se o tradicionalnom postizbornom projektu kaparisanja dežurnog krivca za sve buduće krize i politička klizišta. Uostalom, SDA-ovci su dokazani majstori fakturisanja vlastitih neuspjeha pobočnim strankama! Da nije tako, Izetbegović bi već sklepao vlast s Dodikom i Čovićem, jer za to postoji i poslanička većina i iskren nijet.
Da se ne lažemo, Komšić je izbore dobio ponajmanje zahvaljujući glasovima bh. Hrvata. U tom zecu i leži grm čitave problematike! Izetbegović, naime, očajnički treba batinu u nastupajućim nacionalističkim svađama, dok vlasnik DF-a biološkom nasljedniku SDA duguje stanovitu zahvalnost na izbornom trijumfu.
Obojici, pri tome, nisu mrske verbalne marisane u izmišljenim ulogama “bošnjačkih stražara”. Parola, dakle, glasi - bolje se sto godina naduravati nego jedan dan nešto korisno raditi.
