Starinska izreka glasi: “Ono što kokuz namašta, ni remorker ne može povući”. Tako, otprilike, stoje stvari i s fantazijom o izgradnji autoputa Beograd - Sarajevo. 

Nedavno je Milorad Dodik u istočnosarajevsku rezidenciju pozvao raspoložive resorne ministre, referente, pomoćnike, ali i neke lokalne autoritete, kako bi svečano odredili trasu nepostojećeg autoputa. Ispunjene su sve želje, usvojeni planovi, razmijenjena pusta nadanja, da bi, na koncu, zamišljena saobraćajnica poprimila oblik nepravilnog kružnog toka idealnog za trke Formule 1. I Dodik sit, i bolidi na broju! 

Zaključeno je, također, da udruženi građevinski poduhvat košta oko tri milijarde eura. Love, naravno, nema na mapi, ali već do kraja ove sedmice Dodik će brzom poštom proslijediti utvrđene rute i koordinate merhametlijama u Republici Turskoj. „Države moraju graditi autoputeve jer velikim putevima ljudi dolaze, a malim odlaze“, filozofski je poentirao predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Svojevremeno je i Bakir Izetbegović nagovještavao kako će BiH „gotovo besplatno dobiti autoput“. Zahvaljujući iscrpnim ekonomskim analizama i preciznim finansijskim parametrima, lider SDA ofrlje procjenjuje da su investitori s Bosfora - valjda u ime onog čuvenog amaneta - dužni uložiti nezamislive količine novih turskih lira u grandiozne neimarske radove na modernom asfaltnom drumu, te pripadajućih dvjestotinjak mostova i tunela. Ako mene pitate, ne znam šta su dosad čekali!

Bajka o povezivanju dva glavna grada dvije komšijske države modernim autoputem nije od jučer. Ubleha živi još otkako su Izetbegović i Aleksandar Vučić odigrali prvu partiju šaha na Kalemegdanu.

U međuvremenu su poduzetni Kinezi u Čongđingu sagradili najveći vodoravni neboder na svijetu. Zgradurina košta jednako kao i autoput što nikad doći neće...