Na paradiranje povodom neustavnog 9. januara HDZ BiH i Vlada Republike Hrvatske istrčali su u najjačim sastavima. Umjesto zaslužene ćirilične zahvalnice sa četiri ocila zbog simbolične podrške secesionističkim bljuvotinama Milorada Dodika, Dragana Čovića i raju s Markovog trga „Minutom“ (šutnje) podsjetit ćemo na najsjajnije tekovine sistematskog zbrinjavanja hrvatskog naroda na geografiji koju zovemo Republika Srpska.
Taksativno, nedaće bi izgledale ovako...
Popisom iz 1991. godine u današnjem bh. entitetu (koji bi kao da se otcijepi, a mi mu kao ne damo) stanovalo je oko 220 hiljada Hrvata. Prema najnovijim podacima Vrhbosanske nadbiskupije, u 33 župe preostalo ih je manje od četiri hiljade. Većinom u agresijom poharanoj Bosanskoj Posavini. Prije rata u petnaest župa derventskog dekanata bilo je skoro 50 hiljada katolika. Danas ih je tek sedam stotina.
Od Bosanskog Šamca do Bosanskog Novog protjerano je 145 hiljada Hrvata. Na širem prostoru Posavine, u pet gradova i općina - Derventi, Doboju, Modriči, Brodu i Bosanskom Šamcu - živjelo ih je 73.508. U banjalučkoj regiji, sa 15 okolnih gradova i općina, 71.527. Na području Semberije, Podrinja i istočne Hercegovine osam hiljada... Kao što je poznato, Hrvata tamo više nema ni za lijeka.
Osim toga, neke župske zajednice potpuno su nestale. Naprimjer, u župi Sokoline prije rata je bilo 1.496 ljudi. Danas je nula, zirou, ništica, poentirala bi Borjana Krišto. Ista sudbina očekuje još petnaestak župa, a najbliže definitivnom nestanku jesu Bosanski Aleksandrovac i Stratinska sa četiri preživjela Hrvata, Bosanska Kostajnica sa devet i župa Dolina sa deset najupornijih domaćina.
Kako vidimo, statistika je neumoljivo užasna! Ali tko još sve te cifre šljivi, jer od brojanja se teško živi. Što bi rek'o hrvatski ambasador Ivan Del Vechio, 9. januar treba zaliti dostojanstveno i u miru božijem. U to ime, štovani hadezeovci, etničko čišćenje se rodi, vaistinu se rodi!
