Prošao je (medeni) mjesec mandata Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Milorad Dodik i Šefik Džaferović postepeno se privikavaju na novu sredinu, a onom trećem treća je i sreća pa su nepoznanice totalno isključene. Kako ono kažu u pasivnim bosanskim krajevima - obikli se, skućili se, hairli da im bude! Nakrcali kabinete savjetnicima i pratećim osobljem, zadužili osiguranje i službena vozila, objesili slike, memorabilije i zastave po (ne)čistoj savjesti, rasporedili uredski namještaj, a potom bratski jednoglasno smijenili skoro dvije trećine raspoloživih bh. diplomata širom svijeta.
Njihovi slavni prethodnici k'o rakova su djeca rasuti na tri strane dejtonske države. Mladen Ivanić ima profesuru na Banjalučkom univerzitetu. Dragan Čović drži sveučilišna i politička predavanja u Mostaru. Samo je, eto, nesretni Bakir Izetbegović zapeo na kopiranju dokumentacije za gospođu Senadu sa šaltera broj 4 prijemne sale Biroa za nezaposlene.
„Narod zna da nemam vremena za papirologiju“, izjadao se u povjerenju šef Stranke demokratske akcije svom višedecenijskom intimusu tokom zajedničke posjete kokpitu aluminijske ptice što je nedavno aterirala na pistu butmirskog aerodroma. Sigurno vam nije promakla kolor fotografija sa bijelim avionom preko čijeg vitkog trupa uočljivim štampanim slovima piše: „FlyBosnia“. Prevedeno s japanskog to bi otprilike značilo: Leti Bosno...
Uglavnom, Izetbegoviću je pouzdanik iz pilotske kabine strateški partner u različitim biznis planovima. Taj Sulejman el-Šidi saudijski je filantrop beduinskih korijena, dokazani kolekcionar sumnjivo stečenih nekretnina u glavnom gradu BiH i doživotni kućni prijatelj najvažnije bošnjačke familije. Na bh. sceni premijerno će se ukazati još u sumornim ratnim godinama, kad su negdje u Aziji rastaljivali vreće doniranog zlata za odbranu jedne i jedine domovine. Al' kako ispravno kaže Dino Merlin - nije sreća zlata puna vreća.
Jer pusta su dunjalučka blaga ako u gruntu nema rogobatne hotelčine s pet-šest zvjezdica, „Zarine“ franšize i tržnog centra u arhitektonski uništenoj gradskoj četvrti. Čemu služi zlato, kome vrijede dijamanti bez privatne banke certificirane za halal kreditiranje? Na koncu, smije li se u eri globalizacije ozbiljnoj dinastiji uskratiti pravo na privatnu zrakoplovnu kompanijicu za transport robe i putnika? Valja poslove graditi kao čardake. I na zemlji i na nebu.
