Imenovana je nova Vlada Republike Srpske. Premijerna poslije izbora na dejtonski raspoloživim razinama vlasti. Kako se očekivalo, koalicija okupljena oko SNSD-a ima uvjerljivu skupštinsku većinu. Posljedica je to nesumnjivo odličnog rezultata, a nešto sitno podrške skuckalo se i ručicama „papaka“ regrutiranih iz redova dojučerašnjih sterilnih protivnika režima. Umorili smo se od tavorenja u opoziciji, priznao je nedavno Dragan Čavić. Njegovi su kolektivno svršili u naručju Milorada Dodika. A s njima i poslanici otcijepljeni od raspadajućeg SDS-a.
Uglavnom, u Dodikovoj vladi osam je Srba, pet Bošnjaka i tri Hrvata. Vjeruje se da multietničko ministarsko društvance nije rezultat naglog civilizacijskog preokreta u ideologiji vladajuće stranke, već da se radi o elementarnom poštivanju zakona. U konkretnom slučaju, ustavne odredbe o konstitutivnosti svih naroda na cjelokupnoj bosanskohercegovačkoj geografiji.Puno se mi u Sarajevu kofrčimo i kitimo vlastitim kozmopolitizmom, tolerancijom i komšilukom za žitelje grada u kojem preko devedeset pet posto direktora javnih preduzeća, agencija i ustanova dolazi iz većinskog naroda. Osim toga, jedina je ovo evropska prijestolnica gdje nacionalistički bizoni brutalno nasrću na uljeze koji se usude progovoriti o zabranjenim temama vezanim uz, inače, neprihvatljivu bošnjačku dominaciju nad manjinskom rajom. Izdajnik se, strani plaćenik, islamofob i antibošnjački element ovdje postaje jednostavno i bez velike muke. Dovoljno je, primjera radi, u stripu spomenuti ime onog zbog kojeg se na noge ustaje. I gotov si, totalno donji, jarane!
Do kraja godine ćemo dobiti izvršnu vlast bez SDA u Kantonu Sarajevu. Iz komplikovane koalicije šest stranaka otkrivena su i jedva skrpljena rješenja za ministarske fotelje. Ispada tako da će Vladom u „evropskom Jerusalemu“ upravljati isključivo Bošnjaci i po jedan slučajno zalutali Srbin i Hrvat. Maloumno, sramotno, poražavajuće!Dokaz je to primitivne isključivosti u kadroviranju, prvenstveno, građanskih stranaka. Gdje su, dakle, zaturili nebošnjake, drugarice i drugovi, samozvani antinacionalisti iz SDP-a, DF-a i Naše stranke? Umjesto što ga vazda kritikuju, sarajevski bi lijevi ublehaši mogli ponešto naučiti čak i od ovakvog (nikakvog) Dodika. Jer, socijaldemokratija nije samo ruža na reveru, ni Titov poster u kancelariji.
