KOLUMNA

Stvarne prijetnje i politički teatar

Zato su Amerikanci i tako “velikodušni”, pa Dodika naprosto “zezaju”, da zna šta mu je činiti ako hoće da ga u Vašingtonu skinu sa crne liste

Piše: Erol AVDOVIĆ

8.12.2018

Sada, kada su se stvari s Rusijom preko Ukrajine uozbiljile do mjere u kojoj je Zapad svjestan da ni rat nije nemoguć, bez obzira što ga niko pametan ne želi, u Vašingtonu se već osjeća prešutni konsenzus da u odnosima s Moskvom više nema mjesta za grešku.

No, to je dobra vijest za zapadni Balkan i BiH posebno. Naravno, to važi za one koji vjeruju u demokratski ishod Hladnog rata, formalno okončanog prije skoro 30 godina, rušenjem Berlinskog zida (1989). Važno je reći - bez ijednog ispaljenog metka. 

Amerika i Evropa ostaju skupa 

Ne treba zaboraviti ni da je današnja najmoćnija žena Evrope, kancelarka Angela Merkel rođena u Istočnoj Njemačkoj i da je, zahvaljujući Americi, danas na čelu ujedinjene i najmoćnije evropske velesile. Zato je i došla na sahranu Džordža Buša (George H. W. Bush) starijeg, koji je pomogao to ujedinjenje dvije Njemačke.

Stvari su se od tada donekle promijenile. Amerika i Evropa pokazuju umor od atlantizma, na djelu je finansijska rekonfiguracija i opravka NATO-a, ali je filozofija još ista. Nasreću, još se želi mirno akomodirati duga ruska tranzicija, te Kina učiniti partnerom umjesto neprijateljem. Ako bude drugačije, može po zlu krenuti.  

Neko to shvata ozbiljno, a neko još misli da su vojne parade stvarna mjera sile. Pogrešno sasvim, jer natprevar, da ne kažem rat, vodi se i tzv. mehkom silom (soft power). Još.

A Rusi još nikad nisu “osvojili” nekog samo rokenrolom ili dobrim filmovima. Literatura (ruska), kapu dolje, je nešto drugo. Ali, ko još čita knjige, iako u njima sve piše, recimo kad Tolstoj i Dostojevski kritiziraju mentalitet svojih zemljaka.

Došli smo do kritične tačke, do sada najozbiljniji, skoriji poziv Moskvi da ukroti svoje oružje upućen je ove sedmice iz NATO stožera u Briselu, prvi put u formi izravne prijetnje! Vašington ima kontramjere ukoliko Rusija ne ispoštuje odredbe Ugovora o nuklearnom oružju srednjeg dometa iz 1987. godine.

Američki državni tajnik Majk Pompeo (Mike) dao je Rusima 60 dana da stanu s raketama SSC-8 ili, kako ih vojni stručnjaci nazivaju, “Novator 9M729”, jer njihov domet je prijetnja američkim saveznicima u Evropi. Sve do Balkana i Jadranskog mora. 

Bosna po makedonskom scenariju 

Oni koji dobro čitaju vide da se Moskvi između redova prigovara i zbog paketa ratne opreme - u avionima i tenkovima upućenih Srbiji dok Evropa očajno pokušava da spasi dijalog između Prištine i Beograda.

Očito, blagim je upozorenjima došao kraj jer Evropljani - Federika Mogerini (Federica Mogherini), niti Johanes Han (Johannes Hahn) ne mogu završiti kosovsku priču bez Amerikanaca. Otuda će se, strogo po NATO standardima, već naredne sedmice zvanično formirati Armija Republike Kosovo. Rusi će to “prešutjeti” uz mnogo medijske buke, jer stvarni ruski interesi su u istočnoj Ukrajini i Crnom moru. Sve će žustro prokomentirati ruski surogati. Imaju oni svog igrača za taj politički teatar i na Balkanu.

Ipak, Milorad Dodik nije nikakav “ruski čovjek”, unatoč tome što se ponaša kao da je glavni opunomoćenik nekakve balkanske gubernije. Bio bi on i ostao rado uz Ameriku, ali se ne uklapa u ovdašnji koncept vladavine prava, po kojem se i američkom predsjedniku sudi za korupciju, nepotizam ili ometanje pravosuđa ako treba.

Pošto Moskva ne mari za to, jasno je da Dodik već dugo radi za svoj budući azil, kad ga zadesi sudbina Nikole Gruevskog, osuđenog makedonskog premijera, koji je, umjesto u zatvor, u posljednji čas, preko Srbije, pobjegao u Mađarsku.

Zato je važno što je NATO baš u ovom času aktivirao Akcioni plan za prijem Bosne i Hercegovine. Uz dodatno poštivanje slova zakona u Federaciji BiH, za razliku od Srbije i RS, gdje još boravi “najviše ratnih zločinaca po kvadratnom kilometru”, kako tvrde neki beogradski novinari, tako se dodatno sužava Dodikov secesionistički manevarski prostor i slabi otpor bosanskim aspiracijama da BiH postane članica NATO-a. 

Lažni heroji i propuštene šanse

 Dodik sve gore glumi “heroja”, pa pred američkom ambasadorkom Morin Kormak (Mauren Kormack) i jednim od šefova u Stejt departmentu Metjuom Palmerom (Matthew) u Sarajevu pompezno napušta konferenciju na kojoj nema zastave manjeg bh. entiteta, već mu iza leđa, kako i treba, stoji zajednička zastava BiH. To je jeftino političko dodvoravanje onima što se ne stide zastave pod koju ne mogu stati svi zločini počinjeni u ime takve Republike Srpske.

A ne može se do kraja udovoljiti ni spomenutoj – remetilačkoj ruskoj politici, čiju “lojalnost” Dodik sve nervoznije plaća političkim kešom; tog srebra je također sve manje u njegovim džepovima.

Zato su Amerikanci i tako “velikodušni” pa ga naprosto “zezaju”, da zna šta mu je činiti ako hoće da ga u Vašingtonu skinu s crne liste.

Prema svemu sudeći, ipak će Dodik prije u Budimpeštu kod Viktora Orbana (Victor) nego u Vašington kod Donalda Trampa (Trump), u koga se zaklinjao. Uskoro će ga i novi američki (Trampov) ambasador u Sarajevu Erik Nelson (Eric) uvjeriti u to.

Njegov izbor u Predsjedništvo BiH ovaj put je istinski početak kraja političke karijere čovjeka koji je potrošio sve adute, od reformskih snaga Ante Markovića do američkih namjera Medlin Olbrajt (Madeleine Albright).

A vremena, kako sam reče, zaista više nisu ista.


Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.