Policijski inspektor u zasluženoj penziji nedavno mi je prezentirao crnu hroniku sarajevskog narko tržišta. Dok smo se rastajali, dobronamjerno je preporučio: „Nemoj ovo ništa objavljivati. Radi sebe, da te glava ne zaboli. Opasan je to svijet, spremni su na sve. Niko te ne može zaštititi. Pa ni policija“, rekao je.
Ne pripadam novinarskom (polu)svijetu što vlastite tekstove zapišava pseudonimima i izmišljenim inicijalima. Sve što napišem, to i potpišem! A, opet, nisam baždaren da prešutim šokantne informacije o tržištu smrti na koje sam, ne htijući, nabasao. Iskusnom policajcu ovdje se, evo, javno zahvaljujem na ljudskoj sugestiji o „zakletvi šutnje“. Međutim, njegova ću saznanja ipak podijeliti u najkraćoj mogućoj verziji.
Stvari, dakle, stoje ovako! Prema (ne)službenim podacima, u Sarajevu je registrirano oko tri hiljade ovisnika o teškim drogama. Broj je, navodno, znatno veći, ali ostavimo tu dilemu za neku drugu priliku. Uglavnom, svakom narkomanu potrebna je dnevna doza od minimalno jednog grama opijata. Moj bi sagovornik tu rekao: To ide u venu, direktno u organizam i nema dalje!
Ukoliko dnevnu „fasungu“ od tri hiljade grama heroina za tri hiljade sarajevskih ovisnika pomnožimo sa brojem dana u godini, dolazimo do cifre koja prelazi cijelu tonu droge namijenjene isključivo intravenoznom konzumiranju. Nedavno su i američki obavještajci iz CIA-e objavili da je naša država, a poglavito njena prijestolnica, najvažnija tranzitna ruta ka Zapadnoj Evropi. Neke procjene govore da se preko bh. teritorije godišnje prokrijumčari više od trideset tona heroina.
Nema dovoljno prostora da se u ovoj zastrašujućoj priči o putevima droge spomenu drugi bh. gradovi, kao ni tone preostalih teških opijata dostupnih na crnom tržištu, poput kokaina i sličnih otrova na koje se žrtve narko mafije masovno „navlače“. Jednako je i sa takozvanim lakim drogama, od marihuane do hašiša. I na kraju kad se zbroje izvještaji svih raspoloživih policijskih agencija (OSA, SIPA, FMUP, MUP KS...), na godišnjem nivou u Sarajevu se ne zaplijeni niti kilogram heroina. Što je, kako rekosmo, tek trećina dnevnih potreba registriranih narkomana u gradu ispod Trebevića.
Za čiji, onda, račun rade pojedini stranački policijski šefovi, osim što okolo kukaju da ih, kao, nepoznat neko sprečava da se bave poslom za koji su adekvatno plaćeni? Pametnom je i išaret dosta...
