Predugo već zvanično Sarajevo demonstrira nedopustivu ravnodušnost za ljude i događaje u Bosanskoj krajini. Aktuelna migrantska kriza tek će dodatno argumentirati objektivne strahove da je ovom dijelu naše domovine odavno namijenjena uloga zaboravljenog, napuštenog i izoliranog aktera. Današnja Krajina balkanska je replika bliskoistočne Zapadne obale, što bi valjda trebalo da znači kako „palestinizacija“ bosanskohercegovačkog teritorija, sa većinskim bošnjačkim stanovništvom, ulazi u svoju završnu, najtragičniju fazu.
Ponekad, eto, i datumi se zaigraju, pa se protesti u Bihaću poklope sa obilježavanjem dvadesetšeste godišnjice osnivanja Petog korpusa Armije BiH. Na ulici se Bišćanke i Bišćani brane od nezvanih gostiju! Radi se o nekoliko hiljada nesretnika pristiglih iz arapskog svijeta. Koji su ostavili sve svoje i krenuli na put bez povratka. Unsko-sanski kanton jedna je od završnih stanica...
Nadležne institucije u Sarajevu apsolutno ništa ne poduzimaju u saniranju posljedica višemjesečne krajiške drame. Da nije bilo recentne predizborne kampanje, glavešine iz državne i federalne vlasti ne bi se ni ukazivali na sjeverozapadu zemlje. Dugo se tamo putuje, toliko dugo da i Denisu Zvizdiću zadnjica utrne u kožnoj fotelji službene limuzine. „Migrantsku krizu u BiH trebaju rješavati Ministarstvo sigurnosti, Granična policija i druge institucije BiH. Problemi sa kojima se susrećemo mi u Krajini samo su posljedica tih propusta na nivou države“, uzaludno upozorava bihaćki gradonačelnik Šuhret Fazlić. Niko ga ne sluša!
Kao i obično, svaku će vanrednu situaciju zloupotrijebiti okorjeli polusvijet baždaren na svojih pet minuta slave. Tako je i s migrantsko-krajiškom krizom. Brutalno se, dabome, ksenofobno i rasistički, vrijeđaju i ponižavaju nedužni ljudi. Progoni ih se poput zvijeri, užasavajuće lovi po autobusima, napuštenim straćarama i nedovršenim betonskim građevinama gdje pronalaze privremena skloništa...
Neobično je zato važno da građanke i građani Bihaća zajednički zaustave „manijake u vlastitim redovima“. Koji bi da tuđu muku i nevolju iskoriste za ostvarenje bolesnih frustracija, za širenje mržnje i vrlo izvjesno nasilje nad, božemeoprosti, „uljezima“. To se mora učiniti odmah, dok nije pala mrtva glava. Poslije će biti kasno...
