Nema sumnje da Sjedinjene Američke Države drže Bosnu i Hercegovinu kao veoma ozbiljnu brigu iz svog dvorišta. Očuvanje teritorijalnog integriteta i državnog suvereniteta BiH smatra se i kao linija odbrane američkog nacionalnog interesa.
Zvuči moćno, jer Amerika je (još) daleko najmoćnija sila, koja ujedno ima i jasnu viziju za jugoistočnu Evropu, u čijem je epicentru ova naša multi-kulti domovina.
Što je još važnije, kad Amerika hoće, Amerika može. Vidjeli smo to na primjeru Kosova, Crne Gore, a sada i Makedonije.
A kada američku brigu o BiH, u formi strateškog podsjećanja sasvim jasno izrazi visoki funkcioner Stejt departmenta Metju Palmer (Matthew Palmer), zadužen za naš dio svijeta, i to u Beogradu, gdje se BiH ili dio naše zemlje ponekad tretira kao kolateralna šteta ili ratni plijen, onda je to više od puke semantike.
Podsjećanje je to ko je između Srbije i Hrvatske jedini i stvarni garant mirne BiH i Dejtonskog mirovnog sporazuma. Amerika, naravno!
To je i upozorenje, čak i u miru, često agresivnim bosanskim komšijama, ali i onima unutar BiH koji kradu budućnost svojim građanima, što bi se reklo, do daske korumpiranim bh. političarima.
Lako ih je prepoznati, jer oni ne prestaju s nacionalističkom retorikom i produbljuju podjele među narodima. Oni su još glavno gorivo za prizivanje konflikata. A i najveća su motivacija egzodusu mladih i uspješnih ljudi, kako je to formulirao Palmer, šaljući jasnu poruku Sarajevu iz Beograda.
Američke garancije jedinstvenoj i demokratskoj BiH treba shvatiti kao čvrsti stav da nema povratka na staro i da su Bosanci bar za korak više Evropljani, koji shvataju šta je to prirodno civilizacijsko savezništvo s Amerikom.
