Pouzdano, u bosanskohercegovačkom društvu svaki se fašizam isplati! Jer ovdje za javnu demonstraciju mračnjaštva, veličanje masovnih zločina, sudski presuđenih ubica, koljača i hulja zlikovačkih, ne vrijede pravne regulative i zakonske sankcije civiliziranog svijeta. Fašisti su, blago šovinistima, u dejtonskoj vukojebini zvanoj država zaštićeni k'o krave u Indiji - sveta je to stoka ovdašnja!
Najnovije posuško ukazanje totema zločinačkoj NDH prošlo je skoro neopaženo, bez adekvatnih reakcija i protestnih nota. Gluho do bola! I, nekako, zlokobno ravnodušno. Združeno su utihnuli antifašisti i borci za ljudska prava, povjesničari i političari, stranci i tužitelji, radni narod i građani. Zaključno s poštenom inteligencijom.
Prema jednoj prilično pouzdanoj definiciji, totem predstavlja „simbol imena, plemenski znak primitivnih naroda, kojim su primitivni narodi poštovali svoje pretke i duhovne zaštitnike svog plemena“. O takvoj je, valjda, ukrućenoj „totemčini“ promišljao plemenski vrač iz Posušja, đavolji fratar Marijo Knezović, onda kad je kovao svoj kretenski plan za monumentalni kretenluk u kamenu.
Đavolji fratar već decenijama nekažnjeno ustašuje po Hercegovini i lascivno druguje s desničarima u obje balkanske državice gdje se konstitutivnim pišu Hrvati. Za njegovim stolom sjedili su Kolinda i Thompson, Tuta i Mamić, Puljić i Čović. Salijetali su ga i kunto i panto hrvatskog (političko-vjersko-estradnog) džet-seta. Pritom, baš nikom nije zasmetalo Knezovićevo teatralno balavljenje habita i oltara u žalovanju za crknutim poglavnikom...
I to mu je, na koncu, bilo malo, pa je naslagane frustracije svečano okamenio na periferiju općine gdje oduvijek u stoprocentnom postotku preživljavaju Hrvati. Koji, rekao bih, zaslužuju nešto bolje i normalnije od nekrofilskih mamuzanja notornih fašizama uskrslih u ćelavoj lobanji šejtanskog popa.
