Otkako je započela romansa s bošnjaštvom, koja se mnogima od nas dogodila prilično brzopleto, onako balkanski i da se parira komšijama, a ne utemelji stub bosanskohercegovačke državnosti, krenulo je i osipanje iskonskog i zdravog bosanstva u nama.

A započeo je i egzodus stručnjaka. Uviđajući pogubnost te romantike i opasne razmjere te dinarske epike, neki su svjesno odlučili ustupiti svoje mjesto lojalnim i nešto manje profesionalnim sunarodnjacima.

Vlastita inferiornost

Tako se bošnjaštvo, malo-pomalo, počelo pretvarati u profesiju, biznis, profitabilnu političku platformu, nažalost, ponegdje i u čisti lopovluk.

Zapravo, protjerivanje iz tog, negativnom selekcijom profiliranog “bošnjaštva” ne prestaje evo već četvrt stoljeća. Uz jezičke nijanse (i razlike samo u trećem slovu “š”) bosanstvo nije okrunjeno samo odlaskom punih autobusa mladih diplomaca ili mišićavih poduzetnika spremnih da grade tuđe zemlje već i amputiranjem onih Bosanaca koji ne pristaju da budu manipulirani, reducirani na bosanske muslimane, pravoslavce, katolike i ostale.

Doduše, još je najviše onih koji se bez riječi mire s nepravdom, kao dio bespogovorne glasačke mašine. Njih je najlakše satjerati u nacionalni tor u kom se “razmišlja” kolektivnim “umom” i prečesto potire vlastita ljudskost.

- Svaka mizerna budala koja nema ni na što biti ponosna, usvaja posljednje zrnce ponosa u naciji kojoj pripada; spreman je i sretan braniti sve nacionalne promašaje, mijenjajući to za vlastitu inferiornost - napisao je Artur Šopenhauer (Arthur Schopenhauer).

To je postao balkanski “trademark”, pa otud mantra da bolje funkcioniramo na Zapadu, u organiziranim državama, lakše nego kod kuće. Jer, u domovini je uglavnom bezakonje.

Bosna je eklatantan primjer za to. Tu se još miješaju religija i vjera, šarlatanstvo i politika, vlastiti uspjeh i društveni napredak, dok svuda cvjeta siva ekonomija.

Više od geografije

Čemu onda, u ovakvim okolnostima, služi naša nacionalna pripadnost, osim da bi nas, već skoro tri decenije, u ime demokratije trošili kao bezvrijedne novčanice? I gurali u bespoštednu i beskorisnu borbu dokazivanja - ko je od nas bolji Bošnjak, Srbin ili Hrvat!

Malo čemu, osim “prava” da nas s vremena na vrijeme protjeruju iz svog nacionalnog korpusa, kao da su građani uposlenici njihovih privatnih kompanija?!

To je i ono kad Bakir Izetbegović plitko filozofira, ko liči, a ko ne liči na Bošnjake?! Ili, ko je dobar musliman, ko ide, a ko ne ide u džamiju?!

Pa ne može se svako kao predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine, svaki Bajram, u glavnoj sarajevskoj džamiji uspraviti pored reisa, poglavara Islamske zajednice, u kojoj se to dopušta. Ali, može (?!) gospodin Izetbegović, kao da je i on vjerski, a ne, po Ustavu i općoj evropskoj praksi - svjetovni autoritet.

Nemojte mi reći da Bosna i zbog toga, već “samo” zbog Dejtona ili Milorada Dodika, nije politički veoma haotična država.

Zamislite situaciju u kojoj bi se, preuzimajući rizik na sebe, u državu vratilo nekoliko stotina hiljada protjeranih Bosanaca, neistomišljenika i disidenata od primitivnih nacionalnih politika. Kad bi došli oni kojima vjera nije samo ono što je religija, koji ne prihvataju politiku kao kartel moćnika i koji ne žele jaransku ekonomiju - bratiju amidžića, sestrića, daidžića i ostalih, uglavnom nesposobnjakovića!

I kad bi zbog toga u Sarajevu progledali i ugledali se na one koji su samokritični, nipošto hvalisavci. Kad bi konačno odlučili razumjeti svjetske okolnosti, nisu bez pameti, uvažavajući tuđe iskustvo. Jer, povijest ne počinje od nas.

- Stvari koje će uništiti Ameriku su prosperitet po svaku cijenu, mir u kući, pa sve ostalo, sigurnost umjesto dužnosti, ljubav prema udobnom življenju i teorija života po kojoj se treba obogatiti po svaku cijenu - rekao je Teodor Ruzvelt (Theodore Roosevelt, 1858.–1919.), jedan od 45 američkih predsjednika.

Bosna kao da postaje žrtva ove američke teorije, a da se još nije do kraja izborila ni za one temeljne (američke) vrijednosti, prava i slobode ponajprije. Ne može to obrnutim redoslijedom.

Valja nam prvo shvatiti ko smo i šta smo i šta su nam prioriteti, jer u protivnom će svi biti siromašni, čak i oni koji su se već obogatili.

Zato Bosanac treba (p)ostati evropska, a manje lokalna geografska odrednica, posebno tamo gdje nacionalna politika nije mjerilo pameti. Ne, nije slučajno da evo i bošnjački “nacionalisti” – vlasnici onih unosnih nacionalnih akcija, počinju koketirati s bosanstvom.

Dakako, Bosne može biti i bez Bošnjaka, ali je neće biti bez Bosanaca. I to je tako!