Bez obzira na milione dolara potrošenih na lobiranje u Americi, prikupljenih iz džepova poreznih obveznika RS, za šta ih niko nije pitao, predsjednik manjeg bh. entiteta Milorad Dodik neće uspjeti u nakanama da u dogledno vrijeme isposluje podizanje sankcija koje mu je Vašington nametnuo 2017. godine.
A neće ni u pokušajima da promijeni činjenice o karakteru minulog rata protiv Bosne i Hercegovine i njenih ljudi.
Zbog svega toga, američki Stejt department, a onda i Kongres, već su najoštrije, ali ponajviše principijelno, osudili, pa time i odbacili odluku Narodne skupštine RS o ukidanju Izvještaja o Srebrenci usvojenog 2004. godine.
Neki očito pogrešno tumače kao “mogućnost” zaokreta američke vanjske politike prema BiH i cijelom zapadnom Balkanu činjenicu da u Bijeloj kući stoluje Donald Tramp (Trump). Naprotiv, Sjedinjene Američke Države ostaju privržene euroatlantskoj perspektivi cijelog regiona. Vašington nastavlja podupirati onu balkansku sigurnosnu arhitekturu koja pretpostavlja poštivanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH.
Lobiranje kontra tog smjera uzaludno je bacanje para i suludo zamajavanje građana (glasača) u onom dijelu BiH u kojem je Dodik samo entitetski predsjednik, što se jasno moglo protumačiti iz stava američke vlade
I najnoviji narativ, koji se stupidno pokušava lansirati iz skupštinskih klupa u Banjoj Luci, nije ništa drugo do vapaj za ostanak na vlasti po svaku cijenu, pri čemu se potpuno necivilizacijski uzurpira bol bosanskih žrtava na sve strane.
Krajnje je vrijeme da se “iz struje” konačno isključi ta vrsta političkog mikrofona. Nisu sve teme za upotrebu, posebno one ratnohušačke, jer one apsolutno ne smiju biti čak ni djelić izbornog folklora!
Nažalost, Dodik, ponajviše, opet brutalno pokušava politički instrumentalizirati historijske činjenice.
Otuda potreba da se u BiH usvoji zakon o sankcioniranju, zatvorskom i novčanom kažnjavanju, kao u Njemačkoj, svih negatora genocida. Bez denacifikacije nema pune demokratizacije, kako BiH tako ni njenih susjeda.