Jedni vele da migranata u Bosni i Hercegovini ima 150.000, a drugi da ih je svega 2.000.
Prvi smatraju da je preko granice s istočnim i južnim susjedom u našu zemlju ušao dovoljno veliki broj migranata koji će promijeniti sve moguće slike BiH, a drugi da ih nema dovoljno ni da oberu kakav pošteniji šljivik.
Jedni iz dana u dan govore da je BiH bure džebane na kojem sjedi buljuk migranata spremnih da svakog trenutka spuste opušak cigarete na brdo baruta, a drugi iz dana u dan obavještavaju da je sve u najboljem redu, da nikakve opasnosti nema i da oba entiteta, Federacija BiH i Republika Srpska, i jedan distrikt, Brčko, mogu spavati mirno.
Jedni se žale na nepostojeće odluke na osnovu kojih se migranti Pakistana, Afganistana, Sirije i sjevernoafričkih zemalja naseljavaju ovdje i ondje, na osnovu kojih dolaze ljudima pred ulazna vrata i sa sobom nose stotine bakterija i virusa, a drugi tvrde da migranti nikoga neće ugroziti, da je problem pod kontrolom i da se ništa neočekivano ne može dogoditi.
Dvije stvari su očigledne: probleme s migrantima niko ne umije riješiti, a istovremeno svi odgovorni ovu krizu koriste u nadi da će na njoj zaraditi nekoliko glasova u predizbornoj utrci.
I u tom nerazumijevanju i nesposobnosti svi prebacuju odgovornost na onog drugog, a problem i dalje ostaje u našem dvorištu.
Migrantska kriza u Bosni i Hercegovini možda i ne postoji. Ali, kriza u koju su upali vlastodršci i na državnom i entitetskim nivoima svakako postoji. I njih treba što prije riješiti.
