Bačka Palanka, Dan sjećanja na stradale srpske civile i vojnike u akciji „Oluja“. Na skupu se ukazuje i k'o treger napeti Milorad Dodik da nabrzinu složi toksični predizborni govor. A u tom govoru, k'o što poznata pjesma iz Sombora kaže, svega na volju...  

Objektivno govoreći, sumorni je laktaški gubernator u verbalnoj gimnastici odavno prešišao zapuštenog ratnog zločinca Radovana Karadžića! U društvu vječito namrgođenog srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića i izmanipulirane svjetine, Dodik je, onako, palanački s bine prosuo naslagane idiotizme što ih godinama brižljivo lageruje poput crvenog, plavog i Ronhilla bijelog s kojim je još u ratu, poznato je, junački drugovao, švercovao i krvario za otadžbinu materinu.

Na Dodikovom primjeru čisto eksperimentalno se moguće uvjeriti kako uvijek naopako ispadne kada se osobi sa preživljenim moždanim sudarom dopusti oglašavanje preko razglasa i javna mentalna mikrofonija.

„Hvala Srbiji što je bila utočište za svakog Srbina, gdje god on bio, i danas je Srbija to. Srbija je naš identitet, ne samo nas Srba u Republici Srpskoj nego i u svijetu. Srbija je garancija. Srpski narod može kazati da ima dvije važne stvari, to je moćna i jaka Srbija i Republika Srpska, koja je oličenje slobode srpskog naroda. Zato mi u Republici Srpskoj živimo u državi srpskog naroda. Mi smo Srbi. Moraju znati da smo spremni da branimo Republiku Srpsku, narod ima ogromnu ljubav i za Republiku Srpsku i za Srbiju. Mi volimo Srbiju, mi doživljavamo Srbiju svojom zemljom. Mi smo oni koji vide Republiku Srpsku i Srbiju kao jedinstven prostor.“

Toliko!

Nego, budimo odgovorni, jer do Laktaša očigledno nikad nije stigla vijest da se unatoč teškom moždanom sudaru njihov sugrađanin i dalje slobodno kreće? Stoga, ukoliko ovih dana sretnete Dodikove laktaške komšije, ili još bolje, ako slučajno poznajete članove njegove porodice, red bi bio da ih hitno obavijestite o stanju u kojem se sumnjivo lice nalazi. Sevap je.