Državni zastupnik Saša Magazinović uputio je pismo/molbu/zahtjev ovdašnjim tužilaštvima gdje ih upozorava na eskalaciju govora mržnje u BiH. SDP-ovac očajnički poziva na akciju “prije nego što padne mrtva glava”. U pravosuđu trenutno šute, a bogato iskustvo uči nas da će tako i ostati. Pojeo vuk nosoroga!
Ispred svog banjalučkog doma prije tri dana brutalno je pretučen Ibrahim Vrević. Maskirane zvijeri sa pajserima u kandžama iz čista mira nasrnule su na šezdesetogodišnjaka. Stanovnici naselja Vrbanja tvrde da je Vrević nagodan komšija, koji je cijeli rat proveo u okupiranoj Banjoj Luci, da se nikome nije zamjerio te im nisu jasni motivi za napad. Jedino je, kažu, izvjesno kako se ne radi o zločinu iz materijalnog koristoljublja.
Još to niko naglas ne tvrdi, ali jasno je da najnovije brutalno premlaćivanje ima političku pozadinu. Fašističkim smradom kojim nas uporno davi, Milorad Dodik uspio je kontaminirati bh. društvo i uspostaviti matricu za svakodnevnu demonstraciju mržnje. Nažalost, matrica se više i ne problematizira, postala je ružna navika, uobičajena mjera nenormalnosti i verbalnog divljaštva predsjednika Republike Srpske...
Nacionalidentitetska krilatica koju je Dodik nedavno patentirao “Republika Srpska, Srbin i Srbija”, zloslutno baca na onu koju svi znamo o “jednom narodu, jednom carstvu i jednom vođi”. Objektivno, ko se razuman smio kladiti da će doći vrijeme kad će se šef SNSD-a ideološki furati na nacionalsocijalističke parole iz zakopanih Hitlerovih arhiva? Kažem vam, za sve je kriva matrica!
Zato je neobično važno da se tužilaštva zaoprave uozbilje, da razmontiraju matricu mržnje i konačno prekinu Dodikovo verbalno nasilje. Jer, njegova “autostrada pakla” sigurno neće proći bez ljudskih žrtava. Na to je, pretpostavljam, pomislio i Magazinović kad je presavijao tabak pravosudnim autoritetima. Uostalom, Dodikov “kampf” već je preskupo platio barem jedan inovjernik, mirni penzioner Ibrahim iz banjalučkog geta...
