U paklu baza ISIL-a u Siriji nalazi se više od 58 žena iz Bosne i Hercegovine sa 130 djece!
Uglavnom su udovice, nemaju nikakvih dokumenata, nisu, zapravo, niko i ništa, a kontrola ISIL-ovog režima i torture o kojima godinama pišu mediji, samo su kap u moru horora koji prate ove žene.
Mnoge od njih krenule su u Siriju u pratnji muževa, zaluđenih pričama o navodnih 30.000 KM koje će dobiti kad dođu na nesigurno tlo. Mnoge su bile tek žrtvena janjad u obećanjima koja nikad neće biti ispunjena.
Budimo iskreni, riječ je, mahom, o ženama iz konzervativnih, malih i zatvorenih sredina, koje su, bježeći od strogih porodica, ulazile u naručja još strožijih muževa. Put u Siriju nije bio njihov izbor. Odluka da zauvijek napuste zavičaj, odreknu se porodice i domovine nije bila u njihovim rukama.
Svjedoci govore da su mlade djevojke i nasilu odvođene pod okrilje ISIL-a, ali to su još neprovjerene priče. U njih imamo pravo vjerovati, a i ne moramo, jer se domaći nadležni organi nikad nisu bavili sudbinom ovih žena i djece.
Negdje u naznakama sada se čuje da većina njih želi pobjeći, vratiti se kući, ali jasno je da će bez novca i dokumenata teško pobjeći iz stravičnog kafeza u kojem su zatočene.
Negdje se mora otvoriti mali prozor koji će u roditeljsko naručje vratiti kćerke i sestre. Bosanskohercegovačke vlasti moraju naći način da pomognu da roditeljska bol prestane. Jedina krivica tih žena je što su žene. Za ideologiju koju provodi ISIL, to je veliki prekršaj!
