Masovni stranački klijentelizam prvi je alarm da društvo srlja u totalitarizam. Ovdje je u posljednjih nekoliko godina stanje postalo dramatično. Koliko smo se samo puta lično uvjerili da bez milosti guzonja iz vladajuće stranke nećemo riješiti problem, makar se to odnosilo i na bezveznu kupovinu solidnog mobitela u “BH Telecomu” ili na trivijalnu nabavku ogrjeva za zimu. U tom smislu, sretni su i obećavajući izuzeci (koji ne potvrđuju pravilo) da se na legalan, civiliziran i transparentan način, u regularnoj proceduri, dobije radno mjesto, osigura egzistencija, završi fakultet...
U našoj zapuštenoj sredini iskaznica vladajuće stranke magično otvara sva vrata! Uostalom, to je detaljno dokumentirano u sudskom predmetu “Bosna”, gdje se optuženi čelnici SDA terete i zbog toga što su nezakonito zaposlenje ultimativno uvjetovali članstvom u tom kriminalnom političkom taboru. Na strateškim mjestima SDA-ovi ljudi, oslonio bih se na čuvene Štulićeve stihove...
Nedavno sam pročitao uvjerljivo najbolju biografiju Josipa Broza Tita od oca i sina Goldsteina. Tamo citiraju i Aliju Izetbegovića, koji o partijskom klijentelizmu kaže: “Riječ je o licemjerju, jer dok je običan narod jeo krompir i rižu, povlaštena i ideološki podobna kasta živjela je u izobilju. Za njih je bilo svega, od mlijeka do čokolade. Istovremeno, svaka otvorena rasprava o povlasticama bila je okarakterizirana kao protivdržavna. Ljudi nisu bili rangirani po tome koliko su sposobni, marljivi i odgovorni, nego po tome koliko su po volji višim partijskim forumima...”
S Izetbegovićevom kritikom klijentelizma unutar Titove partije rahat bi se složio samo da nije onih poznatih verbalnih raskrsnica i kadrovskih dilema osnivača SDA sa “podobnim i nesposobnim, sposobnim i nepodobnim”. Da se ne lažemo, to je bio i ostao ugaoni kamen SDA klijentelizma, a njihove naredne generacije samo su egoistično (nas)slijedile već uspostavljenu matricu, po kojoj je svaki SDA- tokmak deset puta vredniji od ostalih iz raje. Nešto poput Općine Centar, samo u ljudskom obliku. I zato u SDA nema ni gladnih ni nezaposlenih. “Jer, dok je običan narod jeo krompir i rižu, povlaštena i ideološki podobna kasta živjela je u izobilju.” Aferim, zelena buržoazijo!
