Nekadašnji čelnik, sadašnji savjetnik u Nogometnom klubu Dinamo iz Zagreba presudu Županijskog suda u Osijeku kojom je osuđen na šest i po godina zatvora dočekao je, kako je sam rekao, u drugoj domovini, u BiH.

Zdravko Mamić je uz najbliže saradnike osuđen za izvlačenje novca iz Dinama, na teret mu se stavlja i višemilionsko oštećenje budžeta, neplaćanje poreza.

Tokom suđenja živopisni je Mamić od procesa pravio farsu, od svjedoka i prijatelje i neprijatelje, sve po potrebi, od novinara krvoločne dželate, od javnosti želio dobiti samilost.

Bježeći u Međugorje, Mamić je pokazao da se ruka pravde proteže taman do državne granice.

I nije to prvi put, prije njega su to već uradili nekadašnji član Predsjedništva BiH Anto Jelavić, general HVO-a Zlatan Mijo Jelić, Oliver Knezović, sutkinja Lejla Fazlagić, pa i general Novak Đukić, osuđenik za ubistvo tuzlanske mladosti na Kapiji, koji je pobjegao u Srbiju.

Milo za drago, rekli bi cinični. No, posrijedi je samo surova realnost – dvojno državljanstvo, dva pasoša, dvije putovnice. BiH i Hrvatska odavno su potpisale bilateralni ugovore o međusobnom izručenju, sli, ako pamćenje dobro služi, (i ovaj je) sporazum ostao mrtvo slovo na papiru.

Mamić tvrdi da postoji razlog zbog kojeg će svoju bitku voditi iz druge domovine. Kako je čudno da se druge domovine Mamić i slični sjete samo kad sud sjedne za vrat!