Ratne trube s Bliskog istoka zaglušuju planetu. Sirija je prelomna tačka nesporazuma američkog i ruskog silnika. One starije sve podsjeća na Hladni rat, ali još uvijek vjerujemo da neće izbiti treći svjetski... Ko zna, možda i jesmo nepopravljivi optimisti kad se uzdamo u zdrav razum dvojice vođa iz Moskve i Vašingtona. 

Interesi velikih vazda su se prelamali preko leđa najslabijih. S tim u vezi, mi u Bosni i Hercegovini imamo bolna iskustva. Čak i kad je oružje zašutjelo, ljudska se patnja nastavila. Postali smo taoci neostvarenih ratnih ciljeva i starih zločinačkih politika kojim, istina je, sada rukovode i komanduju neki novi protagonisti.

Po uzoru na bjelosvjetske, ratom sve učestalije prijete i bh. moćnici. Najglasniji je i najkonkretniji Milorad Dodik. Verbalnim nasiljem i mračnim populizmom utvrđuje vlastite položaje, a pokazalo se da ima i stanovitih uspjeha po pitanju nezakonitog naoružavanja policijskih i paravojnih formacija. 

Da ni SDA naročito ne zaostaje u sluđivanju vlastitog naroda, među prvima je dokazao vjerovatno najneuspješniji premijer u historiji FBiH Fadil Novalić. On je sa stejdža poluprazne Zetre stranačkim podanicima otkrio da proizvodnja oružja i municije „povećava sigurnost naše države“, a usput se i zagonetno pohvalio da je „namjenska industrija dramatično ojačana, ne samo zbog izvoza...“

Davno je onaj čuveni engleski leksikograf ustanovio da je patriotizam posljednje utočište hulja. Svakoga dana u svakom pogledu to nam dokazuju ovdašnje političke elite. Prizivajući ratove u ime naroda, sebi nastoje osigurati još četiri godine vlasti. Znaju, hulje, da ta priča pali kod gladnih i poniženih. Strahom love nove mandate za nastavak pljačke. A raja k'o raja, redovno nasjeda! Tek kad se prevara prokuži, poluglasno se kuka i ruži...