Glavni odbor SDP-a zasjeda u Tuzli. Izbori su za šest mjeseci, do početka kampanje vremena je znatno manje, a izgleda kako u najvećoj partiji ljevice još uvijek nisu načisto s kim bi i kako krenuli u osvajanje vlasti. Od ozbiljnih političkih stranaka očekuju se konkretna rješenja, jasna državnička vizija te realni i pošteni politički programi.
Međutim, u dosadašnjim medijskim istupima najistaknutijih partijskih čelnika previše je frazeologije, takozvanih općih tema i (kvazi)patriotskih parola za ulizivanje biračima koji svakako ne glasaju za SDP. Zato je Nermin Nikšić na pravom putu kad najavljuje povratak socijaldemokratskim načelima u zaštiti interesa radničke klase, boraca, penzionera, poniženih i uvrijeđenih. Šef SDP-a ispravno rezonuje i da se upornim forsiranjem priče o kandidaturama za Predsjedništvo BiH pažnja javnosti skreće sa pravih tema i problema generiranih hroničnom krizom vlasti.Otkako se Željko Komšić samokandidirao, SDP nikako da uhvati ritam. Mada mu je politički projekat cikn'o po svim šavovima, vlasnik DF-a ne odustaje od glorificiranja sebe i jedino sebe. Nedavno me s ekrana neodoljivo podsjetio na zaboravljenog Harisa Silajdžića. Ista šuplja, identičan govor tijela i parada cijela. Zato je valjda Komšić iskren kad tvrdi da je „najveća borba čovjeka sa vlastitom sujetom, da nisi najbolji i najpametniji, da ima drugih koji su pametniji“. Pljunuti Hare, Tita mi!
SDP na Komšića više ne smije gubiti vrijeme i energiju. Možda je to teško naglas priznati, ali svakome je jasno da s njim nema dogovora! A fakture za pristajanje na ucjene i bahatost lidera DF-a, u SDP su već počele stizati. Tako će, eto, Denis Bećirović, unatoč plebiscitarnoj podršci partijskog članstva, odbiti kandidaturu za Predsjedništvo BiH. Preiskusan je Denis političar da bi mu promakli matematički dometi ovdašnjeg biračkog tijela. Jer, u Predsjedništvu BiH najčešće nema mjesta ni za jednog, a kamoli za dvojicu s ljevice...
