Volio sam i poštovao druga Nijaza Durakovića. Bio mi je profesor. Na fakultetu i u životu. Dobro, i za kafanskim stolom - Kod Vase, Pene ili kod Tetka, u Jagodi, onda tamo u sarajevskom predgrađu Halilovići (više se i ne sjećam imena tog nesumnjivo eminentnog ugostiteljskog objekta). Često ga i danas spomenemo. Dovoljna je tek neka obična situacija, podsjećanje, pa da iz arhive izroni lucidno promišljanje ili najčešće duhovita reakcija prekaljenog intelektualca. Naprosto, ljude poput Profe teško da možete zaboraviti...
Nakon najnovijeg senzacionalnog otkrića portala Žurnal o nestanku 35 tona papira (odakle se glat moglo odštampati pola miliona glasačkih listića) sjetio sam se jedne epizode iz druženja s Profom. Ispričao mi je kako mu je nekoliko dana nakon onih prvih demokratskih izbora istaknuta aktivistkinja SDA u lice priznala da je „hairli, i uz božiju pomoć, lično i personalno tadašnjem SK BiH - SDP ukrala stotinjak hiljada glasova“. Budući da je falsifikatorica i uzurpatorica narodne volje bila članica komisije za provođenje izbora, ona je glasove Partije odložila na sigurno mjesto, prvo u kantu za otpatke, a onda na sarajevsku deponiju. I tako je nacionalistička koalicija SDA-HDZ-SDS okupirala vlast. I umjesto obećanih švicarskih kantona, u BiH donijela krv, pakao i suze. Ostatak priče znate...