Dva su važna pisma osvanula prošle sedmice u medijima.
Američka ambasadorica i šef Delegacije EU u BiH zajedno su presavili tabak s upozorenjem ovdašnjim političarima da u parlamentima hitno usvoje izmjene Izbornog zakona u skladu sa odlukama Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava. Svjesni su stranci da bi zadržavanje statusa quo našu zemlju moglo odvesti u postizbornu anarhiju, a BiH izbaciti iz Vijeća Evrope.Stranački odgovori na pismo možda i kurtoazno stignu. Međutim, već sada se kladioničarski može prognozirati da vladajuća koalicija, koju predvode SDA i HDZ, neće učiniti ništa konkretno kako bi se problem riješio, a oktobarski konflikt spriječio. Njima sukobi odgovaraju. Poznato je da svađe, teške riječi i floskule o ugroženosti, iz birača istjeruju dobro i utjeruju zlo, a pokazalo se da je baš takvo stanje (ne)uma idealan teren za podršku nacionalističkim prevrtačima i sjecikesama.
Drugo prošlosedmično pismo sastavili su ljevičari Neven Anđelić i Dino Mustafić. Oni mole drugove iz SDP-a i DF-a da se konačno uozbilje i ujedine za predstojeće izbore. Predložili su i ime nove, zajedničke stranke. Adresirani predsjednici partije i fronte u svojim se medijskim istupima nisu posebno osvrnuli na ove apele. Više su, onako, pričali o sebi...
Stranački odgovori na pismo možda i kurtoazno stignu.
Međutim, već sada se kladioničarski može prognozirati da ljevica, koju predvode SDP i DF, neće učiniti ništa konkretno kako bi se problem riješio, a oktobarski debakl spriječio.
Eto, sad, kad znamo da je o dva potpuno različita problema moguće pisati u copy-paste fazonu, lakše nam se koprcati u našoj kaljuži od društva. Zato, ne bilo im zapovijeđeno, neka Izetbegović i Čović odgovore na pismo ljevičara, a da Nikšić i Komšić sastave nešto ujedinjeno za diplomate akreditirane u Sarajevu. Zašto bi to, uostalom, bilo pogrešno i zar nas u školi nisu (na)učili da papir trpi sve?
